Višem dužnosniku tajne službe koji ju je opetovano šamarao tako snažno da je padala na tlo, Samar Yazbek bila je izdajica.

Već i sudjelovanje na protuvladinim prosvjedima bilo je dovoljno. Ali ono čime je Samar Yazbek počinila istinski zapanjujući izdaju u očima toga dužnosnika činjenica je da je jedna od rijetkih uglednih Alavita koji su se javno usprotivili vladi. Ozbiljno počevši od 1970., kada je Hafez al-Assad vojnim pučem preuzeo vlast i došao na mjesto predsjednika, Alaviti, pripadnici ogranka šijitskog islama, otimali su Siriju iz ruku njezinih povijesnih vladara Sunita. Dakle, ako se Suniti vrate na vlast, mogli bi izgubiti baš sve. "Ti si ljaga na svim Alavitima", u jednom joj je trenutku službenik rekao i pljunuo na nju. Na kraju je pozvao dva svoja posilna koji su je provukli kroz niz podrumskih ćelija za mučenje, što je trebalo poslužiti kao ozbiljno upozorenje. U prvoj su ćeliji trojica polugolih mladića visjeli sa stropa o povezanim ručnim zglobovima tako da su im nožni prsti jedva dodirivali tlo. "S tijela im se slijevala krv, svježa, sasušena, iz dubokih rana posvuda, nalik potezima kista kakvog apstraktnog slikara", napisala je u svojem novo objavljenom dnevniku o prva četiri mjeseca revolucije pod naslovom "Žena u unakrsnoj vatri". Najednom je jedan on njih polako pokušao podignuti glavu te sam mu u polumraku ugledala lice. Nije imao lice: oči su mu bile potpuno zatvorene, usana nije imao, a na mjestu gdje bi trebao biti nos bila je praznina."

Obilazak mučilišta jedan je od najužasnijih dana opisanih u njezinoj knjizi, rijetkoj kronici revolucije iznutra. Ova 42godišnja spisateljica, naime, oscilira između prihvaćanja i odbijanja etikete Alavita i mrsko joj je oslikati ustanak sektaškim bojama. Uobičajen je to osjećaj malog broja Alavita koji su se javno pridružili revoluciji. "Nikada mi nije bilo stalo do toga jesam li ili nisam Alavit", objašnjava ona. "To mi je bilo kao da mi netko kaže da imam plave oči."Prihvaćanje i sudjelovanje u mirnim prosvjedima koji su počeli u ožujku 2011. bila je rijetkost među manjinskim Alavitima, koji čine oko 12 posto ukupne sirijske populacije od 23 milijuna stanovnika. Konačno, prema službenoj verziji događaja vezanih uz ustanak, terorističke skupine Sunita iz inozemstva žele svrgnuti vladu. "Počela sam se izjašnjavati da sam Alavit i da sam na strani revolucije", kaže Samar Yazbek, koja je sam samo 16 godina pobjegla od kuće, a udala se sa 20. Dvije godine poslije se razvela i s malom kćerkicom preselila u Damask. Odlučila je ustrajno se boriti za ženska prava. Autorica je desetak knjiga, a u listopadu je dobila nagradu za hrabrost PEN/Pinter International Writer. Vlasti su zabranile nekoliko njezinih knjiga jer je prekršila tabu pišući o lezbijskoj ljubavi te u fikciji istraživala i propitivala alavitska iskustva. Njezin dnevnik završava u srpnju 2011., kada je pobjegla u Pariz, no nakon toga se u tajnosti vratila u Siriju."Ona ima vrlo jasnu ideju o tome što želi učiniti i što bi se trebalo učiniti", kaže Rania Samara, njezina prevoditeljica na francuski i bliska prijateljica već gotovo 20 godina. "U sve što radi ulaže srce i dušu."

Neil MacFarquhar