Velika Britanija nema razloga za zadovoljstvo kada je riječ o trgovinskim rezultatima u prvoj godini “samostalnosti” od Europske unije.

Iako se vidljivi pad izvoza može opravdati efektom pandemije koronavirusa, ekonomisti ocjenjuju kako podaci o trgovini Ujedinjenog Kraljevstva s ostatkom svijeta ne ukazuju da bi to trebao biti veliki uteg.

Brexit je dovršen prije godinu dana, a prvim danom prošle godine Europska unija i Ujedinjeno Kraljevstvo započele su odnose na novim temeljima.

No, situacija koja je lani zadesila Britance zasigurno nije bio onaj scenarij koji su zamišljali birači koji su u lipnju 2016. glasovali za izlazak zemlje iz Europske unije.

Europa ne bilježi pad
Globalni poremećaj u opskrbnim lancima dodatno je zakomplicirao trgovinu s Europom, a uz odlazak vozača kamiona, ali i ostalih radnika iz europskih država, ponajprije onih istočnih, police u britanskim trgovinama postale su poluprazne, a zbog nestašice goriva morala se sa svojim prijevoznim kapacitetima uključiti i vojska.

Kako podsjeća Deutsche Welle, nova pravila koja već godinu dana reguliraju trgovinu između UK-a i EU-a zahtijevaju ispunjavanje carinskog obrasca od četiri stranice za svu robu. Prijevoz prehrambenih namirnica zahtijeva još i sanitarni certifikat.

Rezultat toga je pad britanskog izvoza u Europsku uniju u prvih deset mjeseci za 15 posto. Podaci Eurostata pokazuju da je EU uvezla britanske robe u vrijednosti 116,9 milijardi eura. K tome, izvoz britanskih poljoprivredne i prehrambene robe smanjen je za četvrtinu.

Europska strana ne bilježi pad, štoviše. Na godišnjoj razini izvoz u UK u prvih deset lanjskih mjeseci povećan je za 3,3 posto, na 232,2 milijarde eura.

Vlada u Londonu inzistira na tvrdnji kako je nemoguće razdvojiti efekt brexita od posljedica pandemije koronavirusa koja je donijela već tri zaključavanja tamošnjeg gospodarstva. No, dio ekonomista ne slaže se s tom tezom.

“Ono što možemo reći jest da se značajan pad britanske trgovine s kontinentalnom Europom ne odražava u britanskoj trgovini s ostatkom svijeta”, ističe Iain Begg, znanstvenik na Londonskoj školi ekonomije.

Dok su zagovornici napuštanja EU-a tvrdili da će se time okončati papirologija koju zahtijeva Bruxelles, dogodilo se upravo suprotno – ispunjavanje niza novih dokumenata podiže izvozne troškove mnoštva malih poduzeća, kako u Britaniji, tako i u Europi.

Mali britanski poduzetnici posebice ističu kako im je zbog brexita prodaja u Europi doslovno potonula. Simon Spurell, suvlasnik male sirane, nedavno je izjavio za dnevni list Guardian da je trgovinski dogovor s EU “najveća katastrofa koju je ijedna vlada ispregovarala”.

“Male kompanije su te koje trpe zbog dodatne papirologije, a ne divovi kao Nissan”, pojašnjava Begg, referirajući se na najavu japanskog proizvođača automobila da će zadržati proizvodnju u Britaniji.

Situacija će po tom pitanju postati još gora od ovoga mjeseca s obzirom da britanske vlasti traže dodatne formalnosti prilikom uvoza europske robe. Naime, uvozni dokumenti moraju biti poslani britanskoj carini prije nego roba bude utovarena na kamione ili u vagone.

Ta je odluka lani odgađana tri puta kako ne bi dodatno zakomplicirala život poduzetnicima. Dogovor o trgovini nakon brexita ostavlja još mnogo prostora za poboljšanja, smatra Begg. To posebno vrijedi za pitanje Sjeverne Irske, zatim ribarstva te financijskih usluga.

Doprinos londonskog financijskog središta pojedinačno je najveći u britanskom gospodarstvo, a City je bio “gotovo zanemaren” u pregovorima o trgovini nakon brexita, dodaje taj ekonomist.

City pokušava vratiti pristup europskom financijskom tržištu što bi zahtijevalo dogovor o međusobnom priznavanju financijske regulative. Međutim, dio analitičara smatra kako je malo vjerojatno da će to izmjene trenutnog sporazuma doći u bližoj budućnosti.

Realnost u 2022.
Jake Green, odvjetnik iz londonske odvjetničke tvrtke Ashurst, izjavio je za tjednik Financial News da će brexit “postati realnost” za banke i druge financijske tvrtke u 2022. godini.

Osim toga, i dalje je neriješen spor između Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva oko prava ribarenja, a protokol za Sjevernu Irsku – dokument kojim se želi izbjeći “tvrda” granica između britanskog dijela irskog otoka i Republike Irske – postat će važeći tek kada London pristane da Europski sud pravde bude nadležan za rješavanje trgovinskih sporova.

London nije mnogo postigao ni oko obećanja da će brexit omogućiti trgovanje s cijelim svijetom u skladu s britanskim interesima. Sporazuma o slobodnoj trgovini sa SAD-om još nema na vidiku, a slabe su šanse i za dublje ekonomske odnose s Kinom uslijed spora oko statusa Hong Konga.

Doduše, sklopljeni su sporazumi s Japanom, Australijom i Novim Zelandom. No, s obzirom da se radi o državama koje zauzimaju mršavi udjel u britanskom izvozu, “slobodno se može reći: koga briga”, kaže Begg.

Valja istaknuti i kako se neka sumorna predviđanja ipak nisu obistnila. Tako nije došlo do gubitka milijuna radnih mjesta, štoviše Britaniji nedostaje radnika. K tome, cijene nekretnina nisu pale gotovo 20 posto, već su od referenduma za toliko poskupjele i trenutno su na rekordnim razinama.