Njihova odlučnost još je više hvalevrijedna ako se pogleda gdje je smješten grad – na glavnoj prometnici između razorenog grada Homsa i rascijepljenog glavnog grada Damaska, od kojeg je udaljena samo sat vremena vožnje. No ona je odraz gorkog povijesnog iskustva. Naime, grad Maloula je tijekom Velikog sirijskom ustanka 1925. godine bio pod opsadom. Tada su se pobunjeni Druzi, kršćani i muslimani pokušavali riješiti francuskog kolonijalnog jarma. Mnogi stariji stanovnici ovoga grada odgajani su na pričama o tome kako su se žene i djeca skrivali u planinskim spiljama koje okružuju grad ne bi li izbjegli zvjerstva. Kršćani su ovdje uglavnom ili grkokatolici ili pripadnici grčke pravoslavne crkve, dok su muslimani Suniti. No većina stanovnika ne voli se određivati prema religiji te se identificiraju jednostavnom rečenicom "Ja sam iz grada Maloula". Mahmoud Diab, sunitski imam u ovome gradu kaže: "Na samom početku ovoga rata održao sam sastanak s glavnim vjerskim vođama u zajednici, biskupom i nadstojnicom samostana. Odlučili smo da nećemo ratovati čak ni ako se borbe budu vodile u planinama koje nas okružuju." Diab, također zastupnik u sirijskom parlamentu, u dvorištu svoje džamije izblijedjelim plakatom iskazuje podršku sirijskom predsjedniku Basharu alAssadu. "Riječ je o sektaškom ratu, no u politici to ima drugo ime", sliježe ramenima.