Fifin novi sustav transfera “Transfer System 2027” mijenja način izračuna odštete u slučaju raskida ugovora, a sve kao posljedica presude u slučaju Diarra. Po prvi put, izgubljene naknade za transfer i tržišna vrijednost igrača mogu se uzeti u obzir pri postavljanju odštetnih zahtjeva, dok igrači s godišnjom zaradom od 150.000 eura ili manje dobivaju pet posto od budućih naknada za transfer. To nameće veću odgovornost za klubove da unaprijed definiraju i dokumentiraju vrijednost ugovora, iako će se stvarne financijske posljedice raskida ugovora oblikovati kroz buduće slučajeve. Klubovi i igrači, međutim, pitaju se koliko će zapravo stajati raskid ugovora?
Ured Vijeća FIFA-e odobrio je nedavno novi trajni regulatorni okvir za globalni sustav transfera, poznat kao “Transfer System 2027”. Izmijenjeni Pravilnik o statusu i transferu igrača (RSTP) izrađen je kroz pregovore s organizacijom FIFPRO, Udrugom europskih nogometnih klubova (ECA) i Svjetskom udrugom liga, uz sudjelovanje UEFA-e i CONMEBOL-a. Reforma je potaknuta presudom Suda Europske unije u slučaju Lassane Diarre, kojom je utvrđeno da su prethodna FIFA-ina pravila o transferima nespojiva s pravom EU-a, dijelom zbog nepredvidivosti financijskih posljedica raskida ugovora.
Od svih novosti u paketu, pravila o odšteti za raskid ugovora među najvažnijima su – ali i najmanje definirana. Budući da ne postoji fiksna formula, utvrđivanje vrijednosti raskida sada je prepušteno samim klubovima i igračima, bilo da se o tome dogovore unaprijed u ugovoru ili da se o tome raspravlja od slučaja do slučaja dođe li do spora.
Posljedično, klubovi će možda morati posvetiti više pažnje definiranju i dokumentiranju vrijednosti igrača ako žele smanjiti rizik od gubitka značajne imovine uz isplatu odštete ispod tržišne vrijednosti.
Bez formule, samo kriteriji
Omar Ongaro proveo je gotovo dva desetljeća u središtu Fifinih propisa o transferima, a posljednju je dužnost obnašao kao direktor za nogometne propise. Objašnjava da je prema prethodnim pravilima postojala fiksna formula za izračun odštete koju je morao platiti klub koji je prekršio ugovor, ali nije postojala odgovarajuća formula za igrače – što je asimetrija koju je FIFPRO dugo kritizirao.
Mnogi u nogometnom svijetu očekivali su da će rješenje biti uvođenje paralelne formule za igrače. No, to se nije dogodilo.
“Sada vlada neizvjesnost za obje strane jer postoje samo kriteriji, ali oni su prilično otvoreni i nedefinirani”, kaže Ongaro za portal Off the Pitch. Prema novim propisima, i klub i igrač imaju pravo na potpunu naknadu štete nastale zbog kršenja ugovora. Propisi sada navode elemente koje treba uzeti u obzir, uključujući vrijednost igračevih usluga, izgubljenu odštetu od transfera ili tržišnu vrijednost transfera, troškove zamjene, preostalu vrijednost raskinutog ugovora te svu drugu nastalu štetu. Nijedan od tih elemenata ne čini fiksnu formulu.
“Stranke moraju dokazati okolnosti svakog pojedinog slučaja, a zatim ih tijelo za rješavanje sporova pojedinačno procjenjuje”, kaže on.
Jacques Blondin, bivši voditelj odjela za provedbu propisa pri Fifi, a trenutačno voditelj pravne mreže u tvrtki Agentic Football, smatra da se klubovi i igrači pri potpisivanju ugovora sada suočavaju s izborom: unaprijed dogovoriti iznos odštete u slučaju kršenja ugovora ili ostaviti to pitanje neriješenim te iznos utvrditi sudskim putem ako do kršenja dođe.
Vidi rizike u određivanju previsokog ili preniskog iznosa. Teško je odrediti razmjeran iznos za 18-godišnjaka koji nikad nije igrao za prvu momčad. Ako se odredi previsok iznos, igrač bi mogao odbiti potpisati ugovor; ako se odredi prenizak iznos kako bi se osiguralo da prođe test razmjernosti, klub riskira znatno manju naknadu ako igrač kasnije postane znatno vrijedniji.
To nije odluka koju klub može donijeti jednom i primjenjivati je univerzalno; to je procjena koju treba donijeti za svakog pojedinog igrača.
“Uvijek se može pokušati osporiti valjanost takve klauzule o unaprijed utvrđenoj naknadi štete. A ako je ona očito nerazmjerna, tijelo za rješavanje sporova uvijek je može smanjiti”, kaže on.
Ako takva klauzula ne postoji, kaže Blondin, ishod na kraju ovisi o pregovaračkoj moći. Također sugerira da bi modeli vrednovanja temeljeni na podacima mogli pomoći klubovima i igračima u uspostavi mehanizama naknade koji se mijenjaju ovisno o tržišnoj vrijednosti igrača i njegovoj ugovornoj situaciji. Takav bi model, prema njegovu mišljenju, omogućio da se iznos unaprijed utvrđene odštete mijenja sukladno situaciji igrača, umjesto da bude fiksno određen prilikom potpisivanja ugovora; pritom bi se u obzir uzimali promjena vrijednosti igrača, preostalo trajanje ugovora i klub o kojem je riječ, budući da pretrpljena šteta vjerojatno neće biti jednaka ako igrač završi u klubu sredine ljestvice u manjoj ligi ili u vrhunskom klubu u elitnom natjecanju.
“Slučaj Diarra pokazao nam je da bi klauzula o unaprijed utvrđenoj odšteti mogla biti vrlo zanimljiva za predviđanje ili procjenu rizika gubitka za klub u slučaju da igrač odluči raskinuti ugovor”, rekao je. Takva klauzula, dodao je, “može ići i u korist igrača”.
Određivanje tržišne cijene
Prema Ongaru, jedini istinski novi element u izračunu jest formalno priznavanje samog tržišta transfera. Tijelo koje donosi odluku sada po prvi put može uzeti u obzir izgubljene iznose odštete za transfer ili tržišnu vrijednost transfera prilikom procjene iznosa koji igrač duguje klubu zbog raskida ugovora. Maheta Molango, izvršni direktor Udruge profesionalnih nogometaša (PFA) i član upravnog odbora sindikata FIFPRO, opisuje to kao jedan od ključnih kompromisa unutar šireg sporazuma.
Ukazuje na obrazac koji se pojavio tijekom nedavnih prijelaznih rokova, pri čemu su istaknuti igrači bez klauzula o otkupnoj cijeni tvrdili da, nakon presude u slučaju Diarra, mogu raskinuti ugovore i platiti odštetu znatno nižu od svoje tržišne vrijednosti.
Ta je dinamika, kaže, potaknula klubove da potraže drukčije rješenje.
“Ovo je iznimno važan sporazum za klubove jer znači da je njihova imovina odjednom zaštićena. Učinjen je velik ustupak u nastojanju da se pronađe rješenje, što znači da klubovi napokon, nakon gotovo dvije godine neizvjesnosti, znaju da su njihova glavna sredstva osigurana. Dakle, to nije beznačajan ustupak igrača”, kaže Molango.
Ongaro očekuje i da će ta promjena na određeni način utjecati na sastavljanje ugovora.
“Utjecaj bi mogla imati činjenica da su nakon presude u slučaju Diarra ugovori češće sadržavali klauzule o otkupu, a sada one vjerojatno više nisu potrebne jer se čak i pri izračunu odštete uzimaju u obzir iznosi odštete za transfer”, kaže on.
Više od same odštete
Molango opisuje širi sporazum kao skup različitih glavnih sastavnica. Jedna od njih je sam Memorandum o razumijevanju, koji on smatra temeljnom promjenom u upravljanju nogometom i jednim od ključnih razloga zbog kojih je FIFPRO pokrenuo pravni postupak.
“Nikada nismo podnijeli tužbu s namjerom stvaranja problema. Podnijeli smo je jer smo smatrali da nas se ne čuje i zaključili da je to, nažalost, jedini način da postignemo dugoročnu promjenu”, kaže on.
Druga sastavnica je sam Pravilnik o statusu i transferu igrača (RSTP). Među promjenama koje Molango ističe nalaze se odredbe prema kojima će igrači koji zarađuju 150.000 eura ili manje godišnje dobiti 5 posto od iznosa bilo kojeg budućeg transfera. Tu mjeru opisuje kao dosad nezabilježenu. Također ukazuje na ponovno aktiviranje fonda za isplatu igrača kojima plaće nisu isplaćene, a koji je, prema njegovim riječima, Fifa praktički bila zamrznula.
“Ovaj sporazum zapravo pruža veću zaštitu velikoj većini igrača. No, posebnu pažnju posvećuje onima koji su izloženiji i ranjiviji”, kaže on.
Kompromis, a ne potres
I Ongaro i Blondin opisuju ishod na sličan način: ne kao radikalnu preobrazbu koja se nekoć činila mogućom, već kao dogovoreni kompromis. Ongaro opisuje Fifin pristup kao “potpuni zaokret i pronalazak načina da se cijela stvar spasi” te pozitivno ocjenjuje nastali okvir.
“Mislim da je riječ o vrlo kvalitetnom poslu. Smatram da je prilično uravnotežen”, kaže on, dodajući da je “najvažnije to što sada ponovno uživa podršku svih dionika”.
Zaključuje da takva široka podrška može samo koristiti sustavu. Blondin ishod opisuje kao “kompromis kojim su zadržani neki čvrsti stupovi starog sustava transfera, dok su oni dijelovi kojima je to bilo potrebno – modernizirani”.
Molango je suzdržaniji te sporazum ocjenjuje pozitivnim, ali i zakašnjelim. Ističe kako tek treba vidjeti hoće li se uspjeti zadržati taj progresivni smjer. Smatra da će za igrače praktična primjena pravila biti važnija od same formulacije sporazuma. Također ukazuje na nogometni kalendar kao na velik neriješen problem, opisujući ga pretrpanim i nedovoljno usmjerenim na kvalitetu.
“I dalje smatramo da moramo pronaći rješenje za kalendar natjecanja, ne samo zbog igrača, već i zbog same industrije. Intenzivno i s optimizmom radimo na pronalaženju rješenja, no ono još nije postignuto; preostalo je još jedno važno pitanje koje treba riješiti prije nego što budemo u potpunosti zadovoljni”, kaže on.
Za Molanga je najznačajnija strukturna promjena ona proceduralne prirode.
“Najvažniji aspekt ovog sporazuma jest to da će se svaka buduća promjena morati dogovoriti”, ističe.
Pravda za igrače
Memorandum o razumijevanju između Fife i FIFPRO-a ne odnosi se samo na buduća pravila. U sklopu sporazuma, FIFPRO, njegovi sindikati članovi i konfederacije obvezali su se povući sve postojeće tužbe protiv Fife te se suzdržati od pokretanja ili podržavanja daljnjih pravnih postupaka izvan regulatornog okvira nogometa.
Ta se obveza ne odnosi na inicijativu “Justice for Players” (Pravda za igrače), zasebnu nizozemsku kolektivnu tužbu pokrenutu u ime više od 100.000 aktivnih i bivših profesionalnih nogometaša koji su igrali pod Fifinim pravilima o transferima u razdoblju od 2002. do danas.
U priopćenju objavljenom nakon sklapanja sporazuma između Fife i FIFPRO-a, zaklada Justice for Players pozdravila je Memorandum o razumijevanju kao pozitivan korak za budućnost nogometa, no istaknula je da se njime ne rješava pitanje naknade štete igračima za koje tvrde da su pretrpjeli financijske gubitke zbog pravila za koja je Sud Europske unije u međuvremenu presudio da su nezakonita.
“Nova era za budućnost ne smije se graditi nauštrb pravde za prošlost”, zaključila je Lucia Melcherts, predsjednica zaklade Justice for Players.
