Japanci imaju živce kao konopce!",  piše u analizi tržišta nuklearne energije Deutsche Welle. Nešto više od četiri godine nakon katastrofe u Fukshimi, Japan je ponovo stavio u pogon jednu svoju nuklearnu elektranu.

Nisu izostali protesti stanovništva, jer, naposletku, još uvijek se osećaju posljedice tsunamija i topljenja nuklearne jezgre elektrane u Fukushimi. Ali vlada koju predvodi Šinzo Abe smatrala je da Japan plaća preveliku cijenu uvoza plina i nafte, koji su nadomjestili energiju iz isključenih nuklearnih elektrana. "To je čista ekonomska računica, koja u Njemačkoj na taj način ne bi bila moguća", piše Deutsche Welle. Odluka njemačke vlade da odustane od atomske energiji, uslijedila je nakon katastrofe u Fukushimi i ona je konačna. Ni jedna relevantna politička snaga u Njemačkoj ne zalaže se za povratak atomskoj energiji. Vodi se rasprave o velikim troškovima zaustavljanja nuklearnih pogona devet elektrana koje su isključene 2011., kao i o zbrinjavanju atomskog otpada.

"Energetski zaokret napreduje, ponekad zaškripi, ali se ne može zaustaviti", piše Deutsche Welle. Novi dalekovodi, koji bi trebali dovesti energiju sa vjetrovitog sjevera do juga zemlje nailaze na otpor građana u blizini predviđenog puta, ali sa neodobravanjem se gleda i povećanje cijene energije. Pojedinci kritizirajui činjenicu kako će elektrovjetrenjače, kojih je u međuvremenu niknulo oko 25.000, "unakaziti" čitave krajolike. Ali stanovništvo u globalu podržava energetski zaokret. "Svako tko u Njemačkoj gradi kućicu i stavlja solarne panele na krov, odavno je protiv nuklearne energije. To je razlika u odnosu na Japan", zaključuje Deutsche Welle. Katastrofa u Fukushimi je teško pogodila Japan, pa se zemlja najprije odrekla uporabe atomske energije, ali u Japanu nije postojao antiatomski pokret, koji je u Njemačkoj odavno aktivan i bez slične katastrofe.

Ostaje da se vidi hoće li vlada provesti svoju odluku da pokrene još 24 nuklearna reaktora u narednih 15 godina. Naime, i u Japanu i u Njemačkoj kao i u ostatku svijeta atomska energija je nesigurna i skupa, u svakom slučaju skuplja od obnovljive energije koja je na osnovu izuzetnog napretka te tehnologije mogla postati primarni izvor energije u nekim razvijenim zemljama. Sredinom 2015. godine u svijetu je bilo 430 nuklearnih reaktora, uključujući i 43 takva japanska postrojenja.

"Ovaj broj stagnira godinama, više se gase stara postrojenja nego što se gradi novih. Kina će narednih godina sagraditi 27 novih nuklearnih elektrana, ne mareći za zabrinutost i strahove stanovnika", piše Deutsche Welle. Istovremeno Peking investira i u obnovljivu energiju. Indija i Rusija takođe planiraju nove nuklearne reaktore, dok je u zapadnim demokracijama nuklearna energija u defanzivi. Također, postojeći reaktori, njih 430, sve su stariji i time sve manje sigurni. Prije ili kasnije postavit će se pitanje troškova demontaže postrojenja i zbrinjavanja nuklearnog otpada. Radi se o milijardama eura, koje će uglavnom platiti države.

"Njemački institut za ekonomska istraživanja (DIW) ustanovio je da do sada nigde nije izgrađena i financirana nuklearna elektrana, kojoj nisu bile potrebne ogromne državne subvencije", piše Deutsche Welle. Za zemlje južne sfere, koje često nemaju centraliziranu mrežu opskrbe energijom, obnovljiva energija je svakako bolja od atomskih centrala. Zato, unatoč tome šta radi Japan, budućnost pripada energiji koju proizvode vjetar i sunce, kao i koeficijentom iskoristivosti energije. Posebno u Njemačkoj nitko ne može nametnuti ljudima atomsku energiju protiv njihove volje. Angela Merkel je to shvatila kada je 2011. vidjela slike katastrofe u Fukushimi.