Naši potrošači i ne pamte koliko su se puta uvjerili da je deklaracija na proizvodima koje kupuju u trgovini napisana toliko sitnim slovima da ju je nemoguće pročitati. Zbog višejezičnog navođenja podataka deklaracije su tiskane tako sitno da ih osoba s prosječnim vidom može pročitati samo s povećalom. Ima i deklaracija koje uopće nisu napisane na hrvatskom jeziku, a ako i jesu onda je ili nepropisno naveden naziv ili su netočno i nepotpuno navedeni sastojci. Kod prehrambenih proizvoda, primjerice, dešava se da nije istaknut rok valjanosti ili neto količina. Za uvozne proizvode pak često ne pišu naziv i adresa proizvođača, a netočni su i podatci o proizvođaču za proizvode koji se stavljaju na tržište pod trgovačkom robnom markom. Zbog toga što su deklaracije prekrivene često i drugim tekstovima ili slikom, pa potrošače dovode u zabludu u pogledu svojstava hrane, njezinih sastojaka ili količine, Državni je inspektorat u prošloj godini obavio 13.617 nadzora kod deklariranja različitih prehrambenih proizvoda te utvrdio 623 prekršaja. Postotak prekršaja u odnosu na broj nadzora bili su najveći kod svježeg mesa, zatim riba i proizvoda od riba pa pekarskih proizvoda, proizvoda od mesa, piva, vina, mlijeka i mliječnih proizvoda, jaja itd. Nerijetko se navodima u deklaracijama stvara zabluda kako određena hrana ima neka posebna svojstva u odnosu na istovrsnu hranu te joj se pripisuju svojstva liječenja i učinaka kojih ona zapravo nema. Marijan Katalenić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo upozorava kako se načinom deklariranja ne mogu ikojoj hrani pripisivati svojstva sprječavanja, liječenja ili izliječenja bolesti ili pak upućivati na takva svojstva. Stoga se hrana za posebne namjene s prehrambenim zdravstvenim tvrdnjama može staviti u promet samo s posebnom dozvolom nadležnog ministarstva i može sadržavati samo jednu zdravstvenu tvrdnju. Nadalje, kod naziva sastojaka obvezno je, što naše deklaracije često nemaju, staviti podrijetlo izvora sirovine koja sadrži gluten. To je posebice važno za one osobe koje ne smiju koristiti gluten jer su oboljeli od bolesti celijakije. Ružica Lah, predsjednica Saveza udruga oboljelih od ove bolesti, navodi da kod odabira namirnica u trgovinama po sadašnjim zakonskim regulativama o deklaracijama proizvoda i uz najpažljivije čitanje deklaracije najčešće se ne može znati je li gluten prisutan u namirnici ili nije.

Katalenić nadalje posebno navodi primjer voćnih sokova kod kojih nema, recimo, navedenih količina voća i biljnih ekstrakata što je pravi primjer varanja potrošača jer se dodatkom bojila privlači i zavarava kupce koji misle kako piju doista osvježavajuće bezalkoholno piće voćnog soka. Česti je slučaj izbjegavanja zemlje podrijekla pa se, recimo, kod mljevene paprike proizvedene u Brazilu, uvezene u Mađarsku i miješane s mađarskom mora staviti zemlja podrijekla – Brazil i Mađarska. To se ne mora navoditi jedino ako se tijekom tehnološkog procesa bitno izmijenila izvorna hrana, odnosno njezina sirovina. Primjer, krumpir proizveden u Mađarskoj koji se prerađuje u Francku u Zagrebu ima pravo nositi na deklaraciji naziv čips “made in Croatia”. Zakon nadalje određuje i posebne zahtjeve pri označavanju kad neka hrana ima sastojke od GMO, što se također mora označiti. Što se tiče nezapakirane hrane, njezin sadržaj deklaracije mora imati naziv i adresu proizvođača ili onoga koji hranu stavlja na tržište, dok se svi ostali podatci moraju nalaziti u popratnom dokumentu koji potrošač može, ako želi, dobiti na uvid. Posebna priča su pak vegetarijanci koji u nas imaju još mnogop problema, a ima ih prema istraživanju agencije SPEM oko 3,7 posto. Iako se univerzalna vegetarijanska oznaka počela uvoditi prije 20 godina i ima V oznaku, naši vegetarijanci tvrde kako nemaju dovoljno garancija kad kupuju ove proizvode jer se na tržištu nudi hrana koja je samo navodno vegetarijanska.