Iznenadna pojava smrtonosnog virusa koji se ubrzano širi ubijajući milijune ljudi noćna je mora koja progoni mnoge. Na žalost, to i nije tako nemoguć scenario.

Virusi su zaista i pokosili 90 posto nekih naroda, a taj nemio događaj doživjela je 1976. godine Demokratska Republika Kongo s pojavom virusom ebole. Ta užasna nesreća prouzročena je hemoaragijskom virusnom groznicom koja ima jedno od najbržih prenošenja od bilo koje druge zaraze opasne po ljude. Ebola spada u obitelj virusa koju definitivno ne želimo “pokupiti”, uključujući Lassa i Marburg groznicu, a taj događaj odigrao se na vrlo izoliranom području s malo stanovnika, s gotovo nemogućim prilazom za bilo kakvu medicinsku pomoć.

Brzi virusi su opasni
Zvučat će možda bešćutno, ali smrtnosnost tih virusa ograničava njihovo širenje, što je ipak sretna okolnost u toj tužnoj priči. Ljudi, naime, postanu vrlo brzo tako jako bolesni da ne mogu putovati ni otići negdje drugdje prije nego što umru, što u velikoj mjeri zaustavlja infekciju na jednom području.S druge strane, kandidat za zaista apokaliptičnu priču je onaj koji se može proširiti kapljičnom infekcijom putem zraka šireći zarazu tako podmuklo da osoba nema nijednog simptoma. Osoba nije tako “strašno” zarazna, te se virus širi s jednog mjesta na drugi kako ljudi putuju. Tako ispada da je pandemična gripa gotovo perfektna bolest u smislu koliko brzo može putovati. Pa, bi li ta ista pandemična gripa mogla izbrisati s kugle zemaljske 90 posto populacije?Znanstvenici kategorično kažu “ne” takvom scenariju. I to iz mnogo razloga. Jedan od razloga je logistika. Takva vrsta zaraze ne može istodobno zaraziti sve u isto vrijeme, što znači da smo u mogućnosti prepoznati potencijalnu infekciju na vrijeme i spremni poduzeti odgovarajuće korake kako bismo je suzbili. Najvjerojatniji, ali ne i jedini kandidat za pandemičnu gripu je H5N1 virus, koji uzrokuje ptičju gripu u ptica, pilića i pataka. Iako ljudi mogu biti zaraženi ptičjom gripom koja ima velik postotak smrtnosti, a kreće se oko 60 posto, ona se (zasad) ne prenosi s čovjeka na čovjeka. A da se tako nešto i desi, zahvaljujući takozvanim “sustavima opstanka” koje je razradila Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), mogle bi se povući određene mjere. Za primjer, vlade mogu narediti masovno prepandemično cijepljenje. To, naravno, neće biti tako efikasno kao cijepljenje za točno određeni tip gripe i neće nužno spriječiti infekciju, ali postoji velika vjerojatnost da će prevenirati velik broj smrtnih slučajeva.Kad je riječ o strašnoj brojci od 60 posto smrtnosti u slučaju ptičje gripe, Jonathan Van Tamm, profesor zdravstvene prevencije na Sveučilištu Nottingham, objašnjava: “Taj broj znači da će 60 posto ljudi koji dobiju simptome umrijeti. To ne znači da će umrijeti 60 posto populacije, a to je velika razlika.” Da bi se razumjelo koliko bi ljudi u populaciji moglo umrijeti od novog virusa, potrebno je znati kliničku brzinu infekcije, odnosno omjer populacije koja je razvila simptome.

Srećom nismo klonovi
Ako bi tako klinička brzina pandemijske gripe iznosila, na primjer, 33 posto (i ne bi se svi odjednom razboljeli kao u seriji Survivor koja ima jedan od takvih scenarija), i da je razmjer fatalnih slučajeva 60 posto, to znači da bi 20 posto populacije umrlo tijekom perioda pandemije, što je gotovo nevjerojatan scenario.Kao što profesor Van Tamm kaže: “Povijest nam govori da do sada nismo imali pandemičnu virusnu gripu koja bi brojila kliničke fatalne razmjere veće od 2,5 posto.” (1918. godine 2,5 posto, 1957. i 1968. manje od 0,5 posto smrtnih slučajeva). Kada izbacimo postotke i pozabavimo se konkretnim brojkama, to je i dalje previše ljudi (280.000 ljudi 1918. godine), ali i dalje ni približno scenarističkim vratolomijama scenarista Survivora.Mnogo je raznih razloga zbog čega je izbijanje pandemijske gripe toliko nevjerojatan slučaj. Na primjer, tipični virusi nisu toliko smrtonosni. Oni su modificirani i s prelaskom na ljude postaju više “prenošljivi”, ali s vremenom i manje smrtonosni. Jedan od razloga je i to što mi ipak nismo klonovi. Odgovor našeg imunološkog sistema značajno varira, pa čak i kada smo svi zaraženi istim virusom. Po nekom tipičnom scenariju, stariji ljudi, oni već bolesni i djeca bit će prvi koji će umrijeti. Ali ni to nije uvijek sigurno. Za vrijeme pandemije 1918. godine, nakon što se zarazio, zdravi mladi muškarac umro je u roku od 24 sata i to ne od samog virusa nego od posljedica reakcija njegova imunološkog sustava.

činjenice

Loša vijest
Neke od najopasnijih bolesti svoja izvorišta imaju u Africi. Zbog bliskosti ljudi i, primjerice, majmuna, prijelaz virusa sa životinje na čovjeka vrlo je lagan. Tada dolazi do eksplozije zaraze virusima i bolesti poput ebole.
Dobra vijest
Mišljenje stručnjaka nakon razrade svih scenarija je da 90 posto nas neće umrijeti. Sigurno je i da će pandemija gripe prouzročiti ozbiljne ekonomske poremećaje. Da malo unesu svjetla u tako mračnu temu, stručnjaci diljem svijeta pozivaju da se klonimo grljenja slatkih azijskih pataka. Velika Britanija, jedna je od najbolje pripremljenih država, provela je vježbu pripravnosti koja je uključila više od 5000 ljudi. Ona je mnoge naučila novim lekcijama, kao što je potreba za jasnijim savjetima korištenja antivirusnih lijekova, maski i kućnih potrepština.