Najveća svjetska “tvornica” Kina, sve se češće susreće se s problemom manjka radne snage. Mladi Kinezi ne žele stopama svojih roditelja, odbijajući rad u tvornicama već biraju obrazovanje u nadi za boljim poslovima.

Odrastajući na kineskom selu Julian Zhu viđao je oca nekoliko puta godišnje kada bi se vraćao kući za praznike s posla u tvornici tekstila u južnoj provinciji Guangdong. Za generaciju njegovog oca rad u tvornici bio je slamka spasa iz ruralnog siromaštva. Za Zhua i milijune mladih Kineza, mala plaća, puno napornih radnih sati i rizik od ozljeda više ne predstavljaju cilj vrijedan žrtvovanja.

Manje konkurentni

“Nakon nekog vremena mozak obramre na takvom poslu. Nisam mogao podnijeti ponavljanje”, rekao je 32-godišnjak Reutersu. Nakon što je prije nekoliko godina dao otkaz na proizvodnoj traci, danas za zarađuje za život prodajom mlijeka u prahu za djecu i dostavama na svom skuteru za supermarket u gradu Shenzhenu, tehnološkom središtu na jugu zemlje.

Odbijanje mladih u 20-ima i 30-ima da teško rade u tvornicama produbljuje manjak radne snage i frustrira kineske industrijalce koji proizvode trećinu svih svjetskih dobara. Šefovi tvornica kažu da bi proizvodili više i brže kab bi mladi zamijenili starije radnike. No, veće plaće i bolji radni uvjeti koje bi mladi Kinezi tražili nosi rizik smanjenja njihove konkurentske prednosti. Za manje proizvođače su velike investicije u automatizaciju ili nepriuštive ili nepromišljene u vremenu kada rastuća inflacija i troškovi zaduživanja usporavaju potražnju na glavnim izvoznim tržištima.

Anketa CIIC Consultinga pokazala je da se više od 80 posto kineskih proizvođača suočilo s manjkom radne snage, pri čemu im je nedostajalo između 10 posto i 30 posto radnika. Kinesko ministarstvo obrazovanja predviđa manjak od gotovo 30 milijuna radnika u proizvodnju do 2025., što je brojka koja premašuje populaciju Australije.

U isto vrijeme, “na papiru” manjka nema: ugrubo 18 posto Kineza između 16 i 24 godine starosti nemaju posao. Samo ove godine kohorta od 10,8 milijuna diplomanata ušla je na tržište rada koje je, uz iznimku proizvodnje, prigušeno. Kineskoj ekonomiji prijeti najsnažnije usporavanje u posljednjih nekoliko desetljeća kao posljedica Covid 19 restrikcija, pada nekretninskog tržišta i zatezanja regulatornog stiska prema tehnološkim i drugim privatnim industrijama.

Predsjednik Europske trgovinske komore u južnoj Kini Klaus Zenkel preselio se u tu regiju prije 20-ak godina kada su oni s fakultetskim diplomama činili manje od jedne desetine današnjih brojki, a ekonomija bila 15-ak puta manja.

Zenkel u Shenzenu vodi tvornicu s 50-ak radnika koja izrađuje magnetski zaštićene sobe koje koriste bolnice za MRI pretrage i druge procedure. Smatra da je ekonomski uzlet Kine posljednjih godina podignuo težnje mlađe generacije koji njegov posao vidi neatraktivnim.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Prije ili kasnije

“Puno je lakše raditi ovaj posao kad si mlad, penjati se po stepenicama, raditi sa strojevima, nositi alat, i tako dalje, ali većina naših radnika ima između 50 i 60 godina. Prije ili kasnije morat ćemo zaposliti više mladih, ali to je jako teško. Oni koji se prijavljuju na posao bace pogled i kažu ‘ne, hvala, to nije za mene’”, kaže. Nacionalna komisija za razvoj i reforme, kineska agencija za makroekonomski menadžment, kao ni ministarstva obrazovanja i ljudskih resursa nisu odgovorili na upite Reutersa.

Voditelj tvornice u nabavnom lancu električnih baterija Liu, investirao je u napredniju opremu za proizvodnju s boljim digitalnim očitanjima. Iz njegovog iskustva stariji radnici muče se s uhvatiti korak s bržim strojevima, pa i očitavanjem podataka ispisanih na ekranima. Pokušao je primamiti mlađe radnike s 5 posto većim plaćama, no nije bilo interesa.

Proizvođači odgovaraju da su im na raspolaganju tri rješenja za manjak radne snage: žrtvovati profitne marže za povećanje plaća, snažnije investirati u automatizaciju ili premještati poslovanje tamo gdje im je to jeftinije, poput Vijetnama ili Indije. Nijedan od tih izbora nije lako provesti. Konkurentnost kineskih izvoznika izgrađen je na niskim troškovima rada i investicija u proizvodnju uz državne subvencije.

Očuvanje tog statusa quo sada je u sukobu s težnjama bolje obrazovanih Kineza za ugodnijim životima nego što su ih imali njihovi roditelji. Prema podacima državnih medija, za svaki posao u javnoj upravi u prosjeku se prijavi oko 6000 aplikanata. Umjesto pristajanja na
poslove za koje su prekvalificirani, rekordnih 4,6 milijuna Kineza ove godine prijavilo se za poslijediplomske programe obrazovanja.