U središnjoj Kini, na rubu grada Chengdu, površina veća od sedam milijuna metara kvadratnih predodređena je za jednu neuobičajenu vrstu projekta. Radi se o gradu za 80.000 ljudi, u kojem neće biti potrebno koristiti auto.  “Veliki grad” ime je plana o urbanom centru dizajniranom tako da ograniči utjecaj svojih stanovnika na okoliš. Grad će proizvoditi čistu energiju, smanjiti zagađenje i promicati javni prijevoz u odnosu na korištenje osobnih automobila.

Ovaj projekt je rad arhitektonske tvrtke Adrian Smith + Gordon Gill. Autori su primjetili da kineski dužnosnici za planiranje počinju uviđati posljedice dizajna ovisnog o automobilima i otvoreni su za bolje alternative za urbanu raštrkanost. Grad je već prozvan “gradom bez automobila”, no taj nadimak nije sasvim točan. Arhitektonska tvrtka navodi kako je zamišljeno da to bude grad u kojem će automobili u pravilu biti nepotrebni, ali dozvoljeni.

Glavni plan sadrži više dobrih ideja. Pola cestovne površine bit će rezervirano za nemotorizirani promet, a električni javni prijevoz prevozit će ljude tamo gdje ne mogu ili ne žele pješačiti. Svi će domovi biti najviše dvije minute hoda udaljeni od javnog parka. “Eko – park” će zbrinjavati otpadne vode i otpad, te stvarati struju. Zemljište van grada bit će rezervirano za poljoprivredu, a razmišlja se i o vertikalnom uzgoju na zgradama. Staništa divljači bit će zaštićena. Zgrade su dizajnirane tako da maksimalno koriste energiju vjetra – naime, autori plana su odlučili da maglovita klima Chengdua nije pogodna za solarnu energiju.

Sve u svemu, Smith i Grill očekuju da će se smanjiti potrošnja energije za 48 posto, potrošnja vode za 58 posto te da će se 89 posto manje zagađivati, u usporedbi s kovencionalnim ravojem sličnih populacija. Osim zbog  utjecaja na okoliš, Smith i Grill dizajnirali su “Veliki grad” kako bi omogućili stanovnicima povoljno stanovanje, obrazovanje i zdravstvenu skrb, i to sve u središtu grada kako bi se potaknuo uspješan građanski život.

Lijepa je to vizija grada za one koji su zabrinuti za klimatske promjene i društvenu nepravdu, a učinkovitost energije, transporta i sustava recikliranja ocijenjivat će se na jednom mjestu. No, sam projekt ipak nameće nekoliko pitanja. Može li grad izgrađen tako brzo podnijeti zub vremena? Što se događa s planom arhitekata ako se stanovnici neće ponašati kako se to od njih očekuje? Ako ovaj eko-grad bude funkcionirao kako treba, pitanje je što Kina može učiniti kako bi ovaj plan prenijela milijunima ljudi koji žive u starijim gradovima?

Unatoč tome, s obzirom na razinu urbanizacije u Kini, dokazani plan za smanjenje utjecaja novih gradova na okoliš bit će vrlo vrijedan.