Jasmine Lee shvaća kolika je Korejka postala tek kada počne govoriti na tom jeziku, zaboravivši da je njezina majka Filipinka ne razumije. No na ograničenja njezine asimilacije podsjete je Korejci koji, zadivljeni njezinom tečnošću u tom jeziku, prokomentiraju: "Zvučiš više korejski od samih Korejaca". Jasmine (35) rođena je na Filipinima pod imenom Jasmine Bacurnay, a u travnju je postala prva naturalizirana građanka, to jest prva osoba koja etnički nije Korejka, a koja je osvojila mjesto u zastupničkom domu Južne Koreje.

Njezin izbor odražava jednu od najznačajnijih demografskih promjena u suvremenoj povijesti ove države, promjena za koju ona tvrdi da je "Korejci shvaćaju u racionalnom smislu, ali nisu je još prigrlili u srcima".Prije samo desetak godina u školskim udžbenicima Južne Korejce se poticalo na ponos zbog "jedinstvene krvne linije" i etničke homogenosti. Iako je broj stanovnika rođenih u inozemstvu i dalje malen u usporedbi s državama koje imaju dugu tradiciju imigracije, dovoljno je velik da navede Korejce na propitivanje načina na koji vide sami sebe. "Vrijeme je za redefiniciju korejskog identiteta", kaže Kim Yiseon, glavna stručnjakinja za multikulturalnost pri korejskom Institutu za ženski razvoj pod pokroviteljstvom države. "U tradicionalnom smislu Korejac je osoba rođena u Koreji, kojoj su roditelji Korejci, koja govori korejskim jezikom, ima korejsko državljanstvo i izgleda korejski. Dakle, ljudi vas ne smatraju Korejcem ako imate samo korejsko državljanstvo." Jedan od čimbenika koji pokreće spomenute promjene jest priljev žena iz jugoistočne Azije koje su došle ovamo udati se za Korejce iz seoskih područja, a kojima je vrlo često teško pronaći odabranicu među Korejkama, s obzirom da većinu njih ne privlači život na selu.

Broj brakova s doseljenicima tako se prošle godine popeo na 211.000 sa 127.000 2007. godine, a uglavnom je riječ o brakovima sklopljenima između Korejaca i žena iz Vijetnama i drugim siromašnijih azijskih zemalja. U industrijskim gradovima mladići iz Bangladeša i Pakistana mukotrpno rade na poslovima koje Korejci ne žele jer su previše prljavi i preopasni te tako omogućuju jeftinu radnu snagu južnokorejskom gospodarstvu okrenutom izvozu koja je ovoj zemlji potrebna želi li ostati konkurentna Kini. Broj takvih radnika u prošloj se godini udvostručio na 553.000 sa 260.000 2007. godine, a tu se ne ubrajaju ilegalci. Danas je u svakom desetom braku u Južnoj Koreji jedan supružnik stranac. Iako je ukupni broj učenika u školama Južne Koreje u padu (6,7 milijuna ove godine sa 7,7 milijuna 2007.) kao posljedica jedne od najnižih stopa nataliteta na svijetu, broj multietničkih učenika raste za 6000 godišnje. "Multikulturalno društvo nije naša budućnost, ono je naša sadašnjost", kaže Jasmine Lee, članica vladajuće stranke Saenuri.

No nakon njezina izbora u državnu skupštinu protuimigracijski aktivisti upozorili su na "otrovni korov" iz inozemstva koji "onečišćuje korejsku krv" i "iskorjenjuje korejski narod" te pozvali političke stranke na "pročišćenje", odnosno zatražile izbacivanje Jasmine Lee iz državne skupštine. Premijer Kim Hwangsik osudio je takve ksenofobne ispade i nazvao ih "patološkima" te pozvao Južnokorejce da prihvate tranziciju prema multikulturalnom društvu "ne kao odabir, već nužnost". Međutim i sama vlada je optužena za širenje ksenofobije zbog činjenice da od stranaca koji dolaze u zemlju kao učitelji engleskog jezika traži da se podvrgnu testiranju na HIV, dok to ne traži od Korejaca koji obavljaju isti taj posao. "Godine 1995. su ljudi bili oduševljeni kada bih im na korejskom rekla dobar dan ili hvala, iako ništa drugi ni nisam znala reći na korejskom", kaže Jasmine Lee. "Međutim, negdje oko 2000. počeli su me sumnjičavo promatrati, a tijekom vožnje autobusom znali bi me upitati zašto sam ovdje." Unatoč svemu ona smatra da je pred Južnom Korejom još dug put. "Ja zamišljam društvo u kojemu etiketa kao što je multikulturalno neće biti potrebna."

Choe Sang-Hun