Prije godinu dana, Mario Draghi, predsjednik Europske centralne banke (ECB) izgovorio je dvije rečenice koje su promijenile pravac europske dužničke krize i ECB učvrstile u njezinoj ulozi čuvara eura.

"U našem mandatu, ECB je spreman učiniti sve što je potrebno da sačuva euro. A vjerujte mi, to će biti dovoljno", glasile su rečenice koje je Draghi izgovorio 26. srpnja 2012. pred bankarima u Londonu. Godinu dana kasnije, Draghi ima razloga slaviti godišnjicu svoga govora. Kako piše The Wall Street journal, većina promatrača krize u eurozoni Draghijevu izjavu, koja je šest tjedana kasnije potpomognuta i Programom uvjetnog otkupa obveznica država u problemima, takozvanim OMT (Outright Monetary Transactions), smatra bezuvjetno uspješnom. Prije svega, jer su španjolski i talijanski prinosi od obveznica ostali prilično niski, čak i bez ECB-ovih mjera. "Teško je ne istaknuti da je OMT vjerojatno najuspješnija mjera monetarne politike poduzeta u novije vrijeme", poručio je Draghi prošli mjesec. 

Intervencije na tržištu
No zašto je uopće važno to što je Draghi rekao i što je pokrenuo OMT? Kako piše The Wall Street Journal, prije Draghijevog govora, ECB je tek polovično intervenirao na tržištu obveznica eurozone kroz svoj Program za tržište vrijednosnih papira (Securities Market Program, SMP). Taj je program stvoren u svibnju 2010., u jeku grčke dužničke krize, a svrha mu je bila da zaštiti ostale osjetljive članice eurozone od zaraze. Tijekom 2010. i 2011, ECB je nakupila grčkih, irskih, portugalskih, španjolskih i talijanskih obveznica ukupne vrijednosti preko 200 milijardi eura. No, Program nikada nije doživio zamah, dijelom i zato što su ga dužnosnici ECB-a smatrali "ograničenim" i "privremenim", sumnjajući u njega kao učinkovito rješenje u sprečavanju širenja zaraze na ostale zemlje. Osim toga, Njemačka središnja banka se protivila SMP-u, što je bio dovoljan razlog za zabrinutost financijskog tržišta da, bez potpore svojih najvećih banaka članica, ECB neće intervenirati dovoljno agresivno.

Italija mjerilo uspjeha
Takav su osjećaj dodatno osnažile ostavke predsjednika Bundesbanke, Alexa Webera i njemačkog predstavnika u izvršnom odboru ECB-a, Jürgena Starka. No trenutni predsjednik Budnesbake, Jens Weidmann, žestoko se pak protivio OMT-u, tvrdeći da je zamutio granica između fiskalne i monetarne politike. No on je bio jedini član 23-članog upravnog vijeća ECB koji je glasao protiv OMT-a, dok je njemačka vlada javno poduprijela Draghija. Ukratko, financijska tržišta više ne smatraju kako Bundesbank sputava ECB. Ipak, Španjolska i Italija najveće su mjerilo uspjeha OMT-a. Na vrhuncu krize, u srpnju prošle godine, prinosi od njihovih državnih obveznica skočili su toliko da su investitori sumnjali hoće li euro preživjeti. Prije Draghijeva govora, prinos od desetogodišnjih obveznica u Španjolskoj je bio oko 7,4 posto, a Italiji 6,5 posto. S obzirom na veličinu njihovog tržišta obveznica takvi su prinosi prijetili solventnosti. No, nakon Draghijevog govora i pokretanja OMT-a ti su prinosi smanjeni, a ostali su niski i u 2013.

Prinosi na obveznice
Španjolski prinos od desetogodišnjih obveznica sada su 4,6 posto, a talijanski 4,4 posto. Ipak, iako je Draghijev govor promijenio tržište, nije obnovio ekonomski rast niti je eurozoni donio nova radna mjesta. Osim toga, ta bi mjera mogla postati i problem, jer njemački Ustavni sud kasnije ove godine treba ustanoviti je li OMT legalan, a politička neizvjesnost u južnoj Europi se nastavlja što bi ponovo moglo izazvati dužničku krizu, zaključuje Wall Street journal.