Nakon što je godinama sa strane gledao kako mu međunarodni utjecaj polako blijedi s iznimno sporom gospodarskom propasti, pacifistički Japan sada pokušava ojačati svoj položaj na nov način, točnije, nudeći vojnu pomoć po prvi puta u nekoliko desetljeća i iskazom vlastite vojne snage u nastojanju da uspostavi regionalna savezništva te osnaži obranu susjednih zemalja ne bi li se zajedno suprotstavili sve jačoj Kini.

Već ove godine Japan je nezamijećeno prekoračio prag time što je pružio vojnu pomoć po prvi puta nakon kraja Drugog svjetskog rata, odobrivši svojim vojnim inženjerima paket vrijedan dva milijuna dolara namijenjen obuci postrojbi u Kambodži i Istočnom Timoru za slučajeve pomoći u slučaju katastrofe i glede vještina kao što je izgradnja cesta. Japanski ratni brodovi nisu samo izveli zajedničke vojne vježbe sa sve brojnijim vojnim silama na Pacifiku i u Aziji, već su i počeli redovito posjećivati luke u zemljama koje su se oduvijek bojale japanskog povratka na vojnu scenu. Japanski dužnosnici tvrde da su u završnim fazama ostvarivanja najvećeg paketa sigurnosne pomoći dosad, a to je donacija deset brzih brodova filipinskoj obalnoj straži, od kojih svaki vrijedi oko 12 milijuna dolara. Japanski dužnosnici za obranu i analitičari tvrde da bi Japan uskoro mogao doći i do druge prekretnice: početka regionalne prodaje vojne opreme, možda čak i tihih podmornica prilagođenih za plovidbu u plitkim vodama poput onih u kojima Kina u zadnje vrijeme svojata teritorij. Promatrani zajedno, iako skromni, ovi koraci predstavljaju značajni obrat za Japan, koji se prije opirao opetovanim pozivima Sjedinjenih Američkih Država da postane istinska regionalna sila iz straha da bi se time previše odmaknuo od poslijeratnog pacifizma. Tiha odluka ove države da se ustoliči kao važan igrač pojavljuje se u isto vrijeme kada i SAD i Kina iskazuju moć i utjecaj u Aziji, a strah od kineskih ambicija naizgled ublažava ogorčenje nekih država Jugoistočne Azije prema Japanu zbog nastojanja da ostvari kolonijalnu dominaciju u prošlom stoljeću. Pokretač promjene japanske strategije državne sigurnost jest njezin napeti spor s Kinom oko nenaseljenih otoka u Istočnokineskom moru, koji samo jača tjeskobu glede razmjernog pada te zemlje koji, uz financijske nevolje SADa, Japan stavlja u nepovoljan i osjetljiv položaj.

"Tijekom hladnog rata Japan je samo morao slijediti primjer SADa", objašnjava Keiro Kitagami, posebni savjetnik premijera Yoshihika Node za pitanja sigurnosti. "S Kinom je drugačije. Japan mora zauzeti vlastiti stav."Japanski potezi ne znače da će ta zemlja u bliskoj budućnosti transformirati svoju vojsku u napadačku vojnu silu. No također je jasno da se stav Japana prilagođava nastavku kineskog dvoznamenkastog godišnjeg rasta potrošnje na obranu i tvrdnjama da bi ona trebala preuzeti vlast nad otocima koje Japan svojata, kao i velikim dijelovima Južnokineskog mora za koje razne države Jugoistočne Azije tvrde da su pod njihovom ovlasti. Japanski vođe odgovorili su na kineski izazov u vezi otočja pod imenom Senkaku u Japanu i Diaoyu u Kini nekarakteristično silno, a prema anketama velik dio javnosti podržava taj stav. Japanski dužnosnici neprestano izjavljuju da njihova strategija nije otpočeti rat za utjecaj s Kinom, već utvrditi odnose s ostalim državama koje dijele zabrinutost Japana u vezi sve nametljivijeg susjeda Kine. "Želimo uspostaviti vlastitu koaliciju azijskih saveznika koja će spriječiti Kinu da nas jednostavno pregazi", kaže Yoshihide Soeyja, ravnatelj Instituta za istočnoazijske studije pri sveučilištu Keio u Tokiju. Kako je rekao podministar za obranu Akihisa Nagashima: "Ne možemo dopustiti da Japan potiho propadne". Kina, koja je i sama propatila uslijed teritorijalnih otimanja Japana u 20. stoljeću, reagirala je upozorenjima kako Japan pokušava pobiti ishod Drugog svjetskog rata. Na konferenciji u Australiji, kineski general pukovnik Ren Haiquan upozorio je domaćine da se ne odlučuju na blisko savezništvo s, kako je rekao, fašističkom zemljom koja je u prošlosti bombardirala australski grad Darwin. Međutim, zabrinutost zbog ponovne pojave japanskog militarizma kao da jenjava u zemljama koje su i same uključene u teritorijalne sporove s Kinom, kao što su Vijetnam i Filipini. Analitičari u tim zemljama, a i drugdje u regiji, tvrde da njihove zemlje smatraju japansku pomoć dobrodošlom, a katkad je i traže.

Martin Fackler