Gazprom je pri sastavljanju poslovnog plana za 2014. odredio prosječnu cijenu izvoza plina od 372 dolara za tisuću kubičnih metara, 15 dolara manje nego lani.

Osnovni razlog smanjenja izvozne cijene je konzervativna prognoza kompanije da će barel nafte marke Urals prosječno pojeftiniti četiri dolara, na 101 dolar. Kako su dugoročni izvozni ugovori Gazproma povezani su s cijenom paketa naftnih proizvoda s devetomjesečnim intervalom, cijena nafte održava se na cijenu plina. Cijena isporuka u Europu smanjuje se drugu godinu zaredom, javlja Ruski vjesnik. Lani je smanjena za 5,5%, na 380 dolara za tisuću kubika plina. Stručnjaci smatraju da osnovni razlog budućeg popusta nisu cijene nafte, već nesklad između cijena dugoročnih ugovora i cijena spot tržišta.

"U 2012. cijene na spot tržištu bile su prosječno 20% niže od objavljene cijene isporuka ruskog plina u Njemačku", ističe Sergej Agibalov, stručnjak ruskog Instituta za energetiku i financije. No nakon što su europljani lani dobili popust, nesklad se smanjio do 7%. Logično je da će se ove godine disproporcija još više smanjiti. Stručnjaci smatraju da je potražnja za ruskim plinom u Europi pala i zbog povećanja udjela energije iz obnovljivih izvora, veće energetske učinkovitosti i ušteda, zatim gotovo dvogodišnje recesije eurozone i rasta ponude ukapljenog plina iz Katara i Nigerije.

"Gazprom još uvijek uspjeva manevrirati između popusta za plin za Europu, povećanja vanjske konkurencije i rasta isporuka. No  čim se na tržištu pojavi plin iz škriljevca u dovoljnoj količini i po zanimljivoj cijeni, Gazprom će morati ponovno razmisliti o svojim ponudama kako bi ih kupcima učinio zanimljivim", smatra analitičarka kompanije Al pari Anna Bodrova. Međutim, Gazprom ima još jednog asa u rukavu. Već nekoliko godina vodi pregovore o izvozu u Kinu, a od 2018. bi trebale krenuti godišnje isporuke 38 milijardi kubika plina s mogućnošću povećanja volumena na 60 milijardi.