Katalonija bi mogla biti okidač novog vala separatizma u Europskoj uniji, a za njom ne zaostaju ni Škotska i Flandrija. Paradoksalno je to što EU, koja je zasnovana na ideji zbirne suverenosti, smanjuje uloge za regionalno odcjepljenje.

Predsjednik Katalonije Artur Mas nedavno je potresao Španjolsku i tržišta pozivom na prijevremene regionalne izbore te obećao da će se održati referendum o odcjepljenju od Španjolske. U Škotskoj bi se referendum o neovisnosti trebao održati u jesen 2014. Flamanci su se izborili za gotovo potpunu autonomiju, no i dalje se bune protiv ostataka hegemonije frankofone zajednice u Valoniji i briselske elite, a ti će se osjećaji odraziti i na lokalnim izborima 14. listopada. Brojne stvari države, baš poput brakova, drže na okupu – zajednička povijest, ratovi, djeca, neprijatelji. No gospodarska kriza u EU otkrila je i stare boljke. Tako, na primjer, mnogi stanovnici Katalonije i Flandrije smatraju da više doprinose proračunu Španjolske i Belgije nego što od njega imaju koristi, čak i dok središnje vlade ukidaju dio usluga. U tom je smislu argument regionalne vlade zapravo argument eurozone u malome jer se bogatije zemlje sjevera Europe, kao što su Njemačka, Finska i Austrija, žale na to što se njihova sredstva i dostignuća slijevaju u oživljavanje Grčke, Portugala i Španjolske.

"Čitav je razvoj europskih integracija smanjio uloge za odcjepljenje jer pojedini entiteti koji nastaju znaju da ne moraju biti u potpunosti autonomni i samostalni", kaže Mark Leonard, ravnatelj Europskog vijeća za inozemne odnose. "Znaju da će imati pristup tržištu s 500 milijuna ljudi te da će uživati zaštitu EU." Heather Grabbe, koja je pet godina radila kao savjetnica povjerenika EU za proširenje, slaže se s Leonardovom tvrdnjom: "Ako ste mala zemlja u EU, kao što su Malta i Luksemburg, u Bruxellesu ćete vjerojatno biti previše predstavljeni s obzirom na svoju veličinu pa to treba iskoristiti." Danas je ravnateljica Instituta otvoreno društvo u Bruxellesu i kaže da je za separatizam manje bitan novac od povijesnih problema i jezika. "Vraćaju se duhovi prošlosti, a iako gospodarstvo igra ulogu, ljudi na kraju glasuju srcem", kaže. Međutim, kriza je umanjila privlačnost Europske unije. U Škotskoj se govorilo da bi se osamostaljenjem pridružila europskom bloku jer su Škoti već građani EU, no bi li Škotska kao i Velika Britanija ostala izvan eurozone ili bi kao nova država EU morala prihvatiti euro? Ako se to dogodi, tko bi bio odgovoran za spas škotske narodne banke ako do toga dođe? Kako u Velikoj Britaniji raste euroskepticizam, ta pitanja sve više muče Alexa Salmonda, čelnika Škotske narodne stranke, čiji je slogan "Škotska je Europa". Europska unija je dosad bila popularna među vodstvom spomenutih regija, kaže Josef Janning, voditelj istraživanja u Europskom centru za razvoj politike.

"Jačanje moći Bruxellesa smatraju silom koja umanjuje i relativizira vlast u pojedinim zemljama, a to se na jedinstvenom europskom tržištu samo ubrzava", dodaje Janning. Mnogi su formirali regionalne grupacije koje zaobilaze središnju vladu – Katalonija, njemački BadenWürttemberg, francuska RonaAlpe te talijanska Lombardija regionalne su sile koje sebe nazivaju "četirima motorima Europe", a zajedno imaju veći BDP nego Španjolska. "No danas je", nastavlja Janning, "došlo do krize" zbog koje su se regije našle u dvojbi jer znači da treba doći do preraspodjele moći radi smanjenja državnog proračuna. "Sad su sve oči ponovno uprte u Madrid, Rim, Pariz i Berlin", kaže, "pa su regionalne mogućnosti smanjene, a bogati moraju platiti." Iako europsko vodstvo smatra da je odgovor na krizu "davanje Europi", što separatističkim regijama obično odgovara, europski glasači i porezni obveznici potreseni su, skeptični i gnjevni. Janning kaže: "Regionalni enititeti i čelnici moraju biti na pravoj strani javnog mnijenja, a osjećaju bliskost s javnosti i regionalnim identitetom, i zato su danas razapeti." Leonard je nedavno bio u Barceloni, a katalonski su ga čelnici stalno pitali o Škotskoj. "O zbivanjima u Škotskoj znaju više od mene", kaže. "Jasno je da svi prate i oponašaju što drugi rade."

Steven Erlanger