Između dva izbora za Europski parlament Stari kontinent je zabilježio znatni rast otvaranja novih radnih mjesta, ali taj trend ne prati rast plaća.

Prema podacima iz istraživanja Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), u posljednjih šest godina u Europskoj uniji otvoreno je gotovo 15 milijuna radnih mjesta pa je razina zaposlenosti dosegla najviše razine u povijesti od 73 posto radno sposobnog stanovništva. Međutim, primjetniji rast plaća u Europi započeo je tek nedavno.

Naime, između 2010. i 2017. godine nominalni rast bruto plaća u eurozoni bilježio je godišnju stopu rasta od svega 1,7 posto. Za ilustraciju, u sedam godina do pretkrizne 2007. stopa rasta plaća iznosila je 2,5 posto. Valja naglasiti da su u državama poput Portugala, Španjolske, Italije, ali i Velike Britanije realne plaće i dalje ispod razina prije izbijanja gospodarske krize. Ako se pridruži efektima dugoročnih trendova kao što je tehnološki napredak i globalizacija, građani Europske unije trenutačno u džepovima imaju najmanji udjel u gospodarstvu svoje zemlje u više od 10 godina. 

Naime, podaci Europske komisije pokazuju kako opada omjer plaća u BDP-u. Trenutačno se taj omjer za eurozonu i Europsku uniju kreće oko 55 posto, dok je 10 godina ranije iznosio približno 57 posto. Prema tumačenjima ekonomskih analitičara, to sugerira da se veći dio rasta gospodarstva prelijeva u profitabilnost kompanija. No, na rast plaća negativno utječe i niska inflacija, slabi rast produktivnosti te gotovo stalno prisutna "podzaposlenost", odnosno zapošljavanje na nepuno radno vrijeme.

Iako zapošljavanje na nepuno radno vrijeme posljednjih godina u Europi primjetno pada, i dalje četvrtina takvih radnika u Europskoj uniji želi posao s punim radnim vremenom. Na slabijim tržištima rada, poput talijanskog, španjolskog ili francuskog udjel radnika na nepuno radno vrijeme i dalje je nažalost iznad pretkriznih razina. Nesigurni oblici zapošljavanja posebno pogađaju mlađu populaciju, naglašava izvješće OECD-a. Tako je prošle godine više od polovice mladih zaposlenika u cijeloj Uniji bilo zaposleno na određeno vrijeme, što je blizu rekordnih razina.