Europa i Amerika natječu se tko će prije napraviti „elektronički lijek“ protiv koronavirusa, aplikaciju koja bi korisnike upozorila kada dođu u kontakt sa zaraženima. Takva je aplikacija ostvarila veliki uspjeh u suzbijanju bolesti u azijskim državama, poput Singapura, no u zapadnoj verziji veliki problem predstavljaju pravila o zaštiti privatnosti.

Kako piše Financial Times, do sada je razvijeno nekoliko mobilnih aplikacija preko kojih se mogu pratiti kontakti. Takve aplikacije upozoravaju ako je na nekom području ili prostoru boravio netko zaražen koronavirusom, pa korisnik izbjegavanjem tog područja ne treba odlaziti u samoizolaciju.

U Velikoj Britaniji razvoj takve aplikacije podržava vlada i mogla bi biti lansirana za nekoliko tjedana. S druge strane Atlantika, u SAD-u, u više saveznih država radi se na sličnim projektima, a odnedavno su programeri udružili snage kako bi što prije završili aplikacije.

Studija koju su prošloga tjedna objavili medicinski znanstvenici i bioetičari sa sveučilišta Oxford pokazala je kako mobilno praćenje kontakata ima potencijal suzbijanja pandemije ako ju koristi dovoljan broj ljudi.

Konkretno, radi se o najmanje 60 posto stanovništva. Ovakva metoda u azijskim je državama pokazala određene rezultate. Izvješće američkog tehničkog sveučilišta MIT pokazalo je da je praćenje kontakata u Kini pomoglo u suzbijanju epidemije. Slična aplikacija, TraceTogether, u Singapuru je preuzeta milijun puta.

Međutim, takve digitalne inicijative u borbi protiv pandemije – za koje dio stručnjaka smatra da mogu biti ključ u obuzdavanju virusa – i dalje se suočavaju s nizom prepreka.

Od problema minimalne prihvaćenosti aplikacije, preko pitanja kako pratiti građane koji nemaju pametni telefon do problema zaštite privatnosti. Kritičari ističu kako su takve aplikacije na rubu kršenja građanskih prava, posebno ako se pogledaju azijska iskustva. Primjerice, u Kini su takve aplikacije dijelile podatke s policijom, stoji u MIT-ovu izvješću.

U Južnoj Koreji su javno objavljivani osobni podaci zaraženih osoba kako bi se upozorilo druge građane ako su slučajno bili s njima u kontaktu.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

U Izraelu pak protuobavještajna služba Shin Bet prikuplja podatke koje dobiva od telekomunikacijskih operatera. S obzirom na ipak nešto veće standarde zaštite privatnosti na Zapadu, aplikacije u Europi i SAD-u trebale bi koristiti nešto manje „invazivne“ metode praćenja.

Za sada je najprihvatljiviji koncept međusobne komunikacije mobitela putem bluetooth signala. U Velikoj Britaniji javnozdravstveni sustav NHS surađuje s programerima tvrtke Pivotal, podružnice američke softverske kompanije Vmware u razvoju aplikacije. Ako osoba bude pozitivna na testu na koronavirus, dobit će kod koji može staviti u aplikaciju, a koji onda može početi upozoravati druge koji se približe toj osobi.

NHSX, inovacijski odjel NHS-a koji vodi ovaj projekt, nada se da će barem 50 posto stanovništva koristiti aplikaciju, ističu upućeni izvori FT-a. Bluetooth je prihvatljiv i Europskoj uniji, ako je suditi po paneuropskoj inicijativi koja je okupila 130 stručnjaka iz osam država.

U Americi niz programerskih skupina razvija sličnu tehnologiju. Jedna od njih je Covid Watch, aplikacija koju razvija skupina informatičkih stručnjaka podržanih od strane sveučilišta Stanford, a tu su i aplikacije CoEpi i NextTrace. Sve su još u razvojnoj i testnoj fazi. Neki od razvojnih timova traže i financijsku pomoć lokalnih vlasti i javnozdravstvenih organizacija.

Međutim, velik broj skupina koji razvijaju zasebne aplikacije donosi rizik da korisnici imaju različite aplikacije i tako budu praćeni u malim skupinama. „Zbog toga postoji problem interoperabilnosti“, ocjenjuje Christophe Fraser, epidemiolog i profesor na sveučilištu Oxford.

No, Rhys Fenwick, suosnivač Covid Watcha, ističe kako su američki programeri počeli raditi zajedno kako bi razvili zajedničke tehnološke standarde. „Pokušavamo riješiti problem fragmentacije korištenjem zajedničkog protokola i spajanjem na zajedničku bazu podataka“, kazao je Fenwick.

Alternativno rješenje moglo biti biti praćenje putem GPS tehnologije što testira skupina znanstvenika sa MIT-a. Trenutno su u pregovorima sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom oko potencijalnog partnerstva.

Međutim, GPS podatke o lokaciji teže je anonimizirati. U svakom slučaju, uspjeh svakog od ovih projekata ovisi o zadobivanju povjerenja javnosti, od odgovora na pitanja tko može imati pristup prikupljenim podacima o kretanju, koliko dugo se mogu čuvati te koliko su zaštićeni od upada hakera.