Predavanje Uvoda u sociologiju Mitchellu Duneieru, profesoru sa Sveučilišta Princeton u New Jerseyju, već je odavno dio svakodnevice. Taj je kolegij održao već trideset puta, a udžbenik kojemu je suautor objavljen je u osam izdanja.

No prošloga ljeta, kad je svoj kolegij pretvorio u besplatni internetski tečaj, morao se suočiti s novim pitanjima: kamo da gleda dok mu kamera snima predavanje? Kako 40.000 studenata koji slušaju predavanje mogu iznijeti svoje ideje? Kako će znati što uče? U mnogočemu je evolucija profesora Duneiera od predavača u dvorani do poučavatelja koji se putem interneta obraća desecima tisuća slušatelja dio većeg pokreta koji bi mogao promijeniti visoko školstvo. Nekolicina tvrtki već nudi obrazovanje na razini elitnih fakulteta, koje je nekoć bilo dostupno tek odabranoj manjini i to uz velik trošak, koje je dostupno bilo kome tko ima pristup internetu. Štoviše, masivni otvoreni internetski tečajevi nude nove metode učenja, temelje se na tehnologiji otvorenog pristupa u raspravama na forumima i ocjenjivanju, a profesorima omogućuju da nastavu drže putem interneta, a vrijeme na fakultetu odvoje za komunikaciju sa studentima. Širenje masovnih internetskih tečajeva imat će dalekosežne posljednice. Fakulteti nižeg ranga, čiji se polaznici već bune zbog visokih školarina, teško će svoje studente uvjeriti da njihov program vrijedi tog novca. S druge strane, neki stručnjaci sumnjaju u procjenu učenja putem interneta te upozoravaju na mogućnost varanja. Masovni internetski kolegiji veću su pozornost javnosti privukli lani, kad je Sebastian Thrun, profesor sa Sveučilišta Stanford, ponudio besplatan tečaj o umjetnoj inteligenciji te njime privukao 160.000 polaznika iz 190 zemalja.

Zbog golemog publiciteta elitna su sveučilišta više obrazovanje počela otvarati svima u nadi da će s vremenom na tome i zaraditi. Milijuni studenata trenutno pohađaju stotine internetskih tečajeva, pa tako i one koje nude Thrunova tvrtka Udacity, edX, projekt Sveučilišta Harvard i Instituta za tehnologiju u Massachusettsu, te Coursera, tvrtka nastala na Stanfordu koja osim Duneierova kolegija nudi još dvjesto drugih. Internetski tečajevi privlače širok krug zainteresiranih: umirovljenici iz Indiane tečajeve vide kao priliku za nastavak cjeloživotnog učenja, a studenti iz Indije kao jedinu priliku za akademsko iskustvo. "Na početku je bilo zastrašujuće držati predavanja bez prisutne publike i bez ikakve spoznaje tko me sluša i kako reagiraju", kaže profesor Duneier. "Govorim o temama kao što su rasne razlike u pogledu kvocjenta inteligencije, o Abu Ghraibu i javnim zahodima, i brine me hoće li moja predavanja netko shvatiti kao primjer američke etnocentričnosti." Kad je njegovo prvo predavanje završilo na internetu, studenti su na internetskim forumima napisali tisuće komentara i pitanja. U tome je pomogla tehnologija otvorenog pristupa: svaki student na forumu mogao je glasovati o pitanjima i komentirati ih pa je Duneier mogao lako uočiti glavne teme i prilagoditi svoja predavanja. Vrhunski fakulteti koji nude kolegije kao što je ovaj profesora Duneiera imat će koristi zbog prestiža i zbog mogućnosti da unaprijede pedagoške metode, a vrlo je malo njih zabrinuto zbog ugrožavanja elitnosti svojega imena. Rizik je veći za manje fakultete, koji bi mogli ukinuti vlastite uvodne kolegije, pa tako i otpustiti profesore koji ih predaju, i zamijeniti ih jeftinijim internetskim predavanjima poznatih profesora. "Došli smo do faze u kojoj svako veće sveučilište razmišlja o internetskim programima", kaže Peter McPherson, predsjednik Udruge javnih sveučilišta. "Najvažnija stvar vezana za masovne internetske tečajeve koje nude vrhunska sveučilišta jest to što služe kao izlika manjim fakultetima da na internetu objave svoja predavanja."

Sveučilište u Teksasu najavilo je da će prihvatiti bodove dobivene putem edX-ovih internetskih kolegija. Polaznici jednog Udacityjeva kolegija bodove mogu dobiti putem Global Campusa na Državnom sveučilištu u Coloradu. Većina sveučilišta koja organiziraju masovne internetske tečajeve planira uvesti bodovanje te naplatiti naknadu za izdavanje certifikata i ispite provedene pod nadzorom. Princeton ne daje certifikate za završene kolegije. Prvi masovni internetski kolegiji održavali su se na temu računalne znanosti i inženjerstva, gdje je vrlo lako procijeniti nečije znanje putem računala, no profesor Duneier nudi humanističke kolegije, u kojima studenti ocjenjuju druge studente. Kako bi stvorio osjećaj seminara, profesor Duneier organizirao je videodiskusiju, u kojoj je šest do osam studenata od Katmandua i Sibira to Irana i Princetona raspravljalo o pročitanome, a drugi su studenti imali priliku komentirati njihovu diskusiju. Tridesetčetverogodišnjem Dougu MacKenzieju, vatrogascu iz Philadelphije, najdraže su bile upravo videodiskusije s kolegama iz dalekih zemalja. "Bilo je stvarno super što sam mogao raspravljati s nekime iz Sibira", kaže. No ključna stavka u svemu bilo je to što je tečaj besplatan. "Uvijek sam htio studirati, ali nisam imao novca", kaže MacKenzie, koji je dosad odslušao četiri internetska kolegija.

Tamar Levin