Svako probijanje neke okrugle brojke registriranih nezaposlenih pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (HZZ) pobuđuje veliku pažnju. Posljednji je zazvonio podatak o premašenih 360.000 nezaposlenih. No, i veći od toga problem je niske zaposlenosti u Hrvatskoj: za njega će mnogi reći da je naš problem "broj 1". Hrvatska je prema stopi zaposlenosti u usporedbi sa zemljama iz kluba u koji bi trebala ući za nepunih pola godine uvjerljivo na začelju. Gotovo svaka druga radno sposobna osoba u nas ne radi, sugeriraju već statistički podaci za 2011, a trend je i dalje negativan. Prvi rezultati Ankete o radnoj snazi koju tromjesečno prati Državni zavod za statistiku za treći kvartal 2012. pokazali su, doduše, blagi sezonski porast stope aktivnosti (omjera aktivnog i radno sposobnog stanovništva) i stope zaposlenosti (omjer broja zaposlenih i ukupnog radno sposobnog stanovništva), ali uz one za prvo polugodište ne daje se naslutiti da bi ova mogla na kraju imati pozitivan predznak. Čak i u nešto boljemu trećem kvartalu omjer neaktivnog i aktivnog stanovništva iznosio je 1,15, iz čega proizlazi da na svaku aktivnu osobu statistički dolazi 1,15 radno neaktivnih. Tako i u središnjoj banci zaključuju da se zaposlenost u 2012. nastavlja smanjivati već četvrtu godinu zaredom. No, ističu i da je, kao i prethodnih godina, smanjenje zaposlenosti ostvareno u privatnom sektoru, dok se u javnom nastavio rast zaposlenosti. Pozitivna kretanja na tržištu rada ne očekuju se, kažu, ni u 2013. godini.

'Vrlo loša godina za Europu'
Europski su statističari zasad ujedinili podatke samo za 2011. godinu, a oni su bili podloga za opsežan pregled stanja i trendova vezanih uz tržište rada koji je pod nazivom "Zaposlenost i socijalna kretanja u EU 2012." ovoga tjedna objavila Europska komisija. U 27 članica EU stopa zaposlenosti u dobi između 20 i 64 godine ostala je 2011. na 68,6 posto, dok je stopa zaposlenosti u dobi od 15 do 64 godine blago porasla u odnosu na godinu prije, sa 64,1 na 64,3 posto. No, iz naše perspektive i stagnacija zaposlenosti koju bilježi EU zvuči solidno. Od radno sposobnog stanovništva, u dobi od 15 do 64 godine zaposleno je bilo 52,4 posto, a u rasponu od 20 do 64 godine prosječna stopa zaposlenosti bila je nešto viših 57 posto. U odnosu na godinu prije to je pad za 1,7 postotnih bodova, što je dodatno produbilo zaostajanje Hrvatske u odnosu na tržište rada Unije koja se ni sama ne može pohvaliti rastom.U publikaciji EK uvodno se ističe kako je 2012. bila još jedna vrlo loša godina za Europu. Nakon pet godina ekonomske krize, vratila se recesija, nezaposlenost je dosegnula najveću razinu unatrag više od desetljeća. Socijalna se situacija pogoršava, osobito u zemljama članicama iz južne i istočne Europe, što u Komisiji dijelom pripisuju tome što su u novije vrijeme oslabila i djelovanja nacionalnih automatskih stabilizatora koji su odigrali važnu ulogu u održavanju potrošnje kućanstava i zaštite najranjivijih skupina u prvoj fazi krize. Tome je svakako pridonijela eskalacija dužničke krize u nekoliko država članica, koja je dovela do značajnih političkih zaokreta prema oštroj fiskalnoj konsolidaciji, s negativnim učincima na agregatnu potražnju i rast općenito.

Daleko od Lisabonskog cilja
Kao rezultat toga došlo je i do zastoja prethodnoga "plašljivog" rasta zaposlenosti u nekoliko tromjesečja, uz istodobni rast nezaposlenosti na više od desetljetnog vrhunca. Sve u svemu, Unija se u cjelini nije nimalo primaknula bliže stopi zaposlenosti od 75 posto, što je zacrtano kao jedan od ciljeva Lisabonske agende do 2020. godine. No, socijalni i trendovi zaposlenosti u različitim dijelovima EU sve se više razilaze. Tako Švedska, Nizozemska, Njemačka, Danska i Austrija već premašuju "lisabonski" strateški cilj od 75 posto, dok su se neke zemlje kojima do nje trebaju postojane stope rasta od jedan do dva posto u razdoblju do 2020., ponešto i udaljile od njega (s tim da nisu sve članice preuzele to kao nacionalni cilj). Daleko najveći pad zaposlenosti zabilježila je u odnosu na 2010. Grčka, čak 4,1 posto, a visinom pada istaknula se susjedna nam Slovenija (-1,9 posto, odnosno nešto više nego Hrvatska) te Bugarska, Cipar i Portugal, s padom stope zaposlenosti između 1,4 i 1,6 postotnih bodova. U razilaženju trendova nova podjela nastaje između zemalja koje se čine zarobljenima u silaznoj putanji pada proizvodnje, s rastućom nezaposlenosti i erodirajućim raspoloživim dohotkom, i onih koje su barem dosad pokazale otpornost. Kod njih se to pripisuje, među ostalim, boljem funkcioniranju tržišta rada i snažnijem sustavu socijalne skrbi. No, stručnjaci Komisije kažu kako je i nekih od tih zemalja prisutna neizvjesnost o sposobnosti da se odupru nastavku ekonomskih pritisaka.Kriza, usto, nije utjecala ravnomjerno u cijeloj populaciji, pri čemu su pojačanim rizicima i pogoršanju stanja izloženije uobičajeno osjetljivije skupine (mladi, djeca, migranti), čime se pridonosi socijalnoj polarizaciji. S tim u vezi u studiji se pozivaju na indikacije iz posljednjih potrošačkih istraživanja prema kojima se socijalna situacija od 2010. u većini država dodatno pogoršala.

Loše za dugo nezaposlene
Izostanak opipljiva oporavka snažno je povećao i rizik od dugoročne isključenosti za najteže pogođene ljude, a analitičari EK s tim u vezi naglašavaju kako je razumijevanje rizika i mehanizama dugoročne isključenosti ključ za uspješne politike intervencija. Premda je dugotrajna nezaposlenost – koja je već stara boljka hrvatskog tržišta rada – u većini država članica u posljednjih nekoliko godina općenito porasla, taj je problem najviše naglašen u Španjolskoj i nekoliko drugih članica, ističe se. To pak nepovoljno utječe na sve više specifičnih grupa poput muškaraca, mladih i nisko kvalificiranih radnika, naročito zaposlenih u padajućim zanimanja i sektorima. Dok su neke zemlje poput Nizozemske, Švedske i Finske uspjele osigurati značajne stope vraćanja zaposlenosti zahvaljujući dobroj kombinaciji politika, druge su (Slovačka, Grčka, Bugarska) u tome bile znatno manje uspješne. Kako problem zaposlenosti i socijalne politike ima niz dimenzija, studija EK bavi se raznim aspektima, od kretanja plaća i sustava socijalne zaštite do poreznih zahvata kojima se financiraju atributi socijalne države. Kretanje plaća utječe na konkurentnost, domaću potražnju, zaposlenost i socijalne nejednakosti. Zbog svega se u studiji analizira i funkcioniranje europskih sustava socijalne zaštite tijekom posljednjih godina, ali i načini na koji pojedine zemlje nastoje kroz promjene u strukturi oporezivanja pozitivno utjecati i na zaposlenost.

S poreznim rošadama oprez 
Već neko vrijeme jedan od načina kojemu se pribjegava preusmjeravanje je oporezivanja s rada prema drugim izvorima za povećanje stope zaposlenosti, no pritom valja uzeti u obzir da su takve mjere najučinkovitije kada ciljaju na najranjivije skupine na tržištu rada. Osim toga, konačni ishod ovisi i o strukturi radne snage. Distribucijski aspekti poreznog redizajna istodobno zovu i na oprezniji pristupkada se traže alternativni izvori koji bi zamijenili izgubljene prihode zbog nižeg  oporezivanja rada. Dok su porez na dodanu vrijednost, razni "zeleni porezi" i oporezivanja imovine najočitiji kandidati u tom pogledu, njihovo povećanje, ako nije pravilno osmišljeno, može imati nepovoljne distribucijske učinke i ugroziti cilj smanjenje siromaštva, upozorava se u analizi. Iako ne postoje optimalna i univerzalna  rješenja, odgovarajući dizajn preslagivanja u poreznom sustavu može opravdati takve zahvate. Primjerice, regresivni učinak PDV-a može se ublažiti kompenzacijom za ciljane skupine (nezaposleni, umirovljenici) i fokusiranjem na standard umjesto na snižene stope i izuzeća. Konačno, i mjere usmjerene na pojednostavljenje poreza (npr. reforma poreznih troškova), uz smanjenje porezne evazije mogu pridonijeti socijalnim i ciljevima zaposlenosti. Ta vrsta koordinacije sve više dobiva na važnosti. Tako je i Jose Manuel Barroso, predsjednik EK, govoreći o rastućem siromaštvu i velikoj razini nezaposlenosti, osobito među mladima, nedavno pozvao na modernizaciju europskih sustava socijalne zaštite i stvaranje boljih i pravednijih poreznih sustava. "Efikasan sustav socijalne zaštite koji pomaže onima u potrebi nije prepreka za prosperitet. To je zapravo njegov nužan element", rekao je Barroso.

Aktivno vs. neaktivno stanovništvo u Hrvatskoj sredinom 2012.

Ukupno radno sposobnih – 3,77 milijuna
Neaktivno – 2,06 milijuna (54,5%)
ne traži posao 136.000
zbog starosti (mirovina), bolesti, školovanja ne želi raditi 1,84 mil.
ostali 73.000

Aktivno – 1,71 milijun (45,5%)

11,46 milijuna zaposleno

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

1249 tisuća nezaposleno