Rugala se sova sjenici – rečenica je koja možda najbolje opisuje američkog predsjednika Donalda Trumpa koji se u više navrata tijekom političkih kampanja i svojih istupa intenzivno rugao Joeu Bidenu zbog njegove dobi. Naime, Biden je svoju predsjedničku funkciju obnašao s 80 plus godina, a u isto desetljeće prije nekoliko dana zakoračio je i sam Trump (80). Samim time svrstava ga se među najstarije svjetske vođe, a njegov rođendan 14. lipnja bio je dovoljan povod za pregled starješina na političkim vrhovima.

Birali mlađe vođe

Naime, prema detaljnoj analizi Pew Research Centera provedenoj u 186 država članica Ujedinjenih naroda, čak 16 trenutačnih nacionalnih lidera starije je od američkog čelnika. Medijalna dob svih analiziranih svjetskih lidera iznosi 63 godine, što pokazuje da je globalna politika pretežno u rukama starije generacije. Na samom vrhu ove liste suvereno stoje predsjednik Kameruna Paul Biya s 93 godine i kralj Saudijske Arabije Salman bin Abdulaziz Al Saud koji ima 90 godina.

Biyina vladavina posebno je upečatljiva jer on je na čelu države gotovo 44 godine, što je duži period nego što trinaest sadašnjih svjetskih čelnika uopće ima godina života. No, takva dugovječnost zapravo otkriva zanimljiv obrazac. Afrika se ističe kao kontinent s visokom koncentracijom državnika u poodmakloj dobi gdje od 10 najstarijih vođa na svijetu, čak sedam ih dolazi s tog kontinenta. Pored Biye, tu su i čelnici Malavija (Arthur Peter Mutharika, 85 godina), Obale Bjelokosti (Alassane Ouattara, 84 godine), Ekvatorijalne Gvineje (Teodoro Obiang Nguema Mbasogo, 84 godine), Zimbabvea (Emmerson Mnangagwa, 83 godine), Republike Kongo (Denis Sassou-Nguesso, 82 godine) i Ugande (Yoweri Museveni, 81 godina).

Analiza također ukazuje na snažnu korelaciju između starosti lidera i razine političkih sloboda u njihovim zemljama. Prema klasifikaciji organizacije Freedom House, sedam od 10 najstarijih svjetskih vođa vlada u državama koje su ocijenjene kao “neslobodne”. U tim zemljama medijalna dob nacionalnog lidera iznosi 68 godina, što je značajno više u usporedbi sa 62 godine u “djelomično slobodnim” i 60 godina u “slobodnim” zemljama. Ovo upućuje na zaključak kako dugovječne vladavine starijih lidera često koincidiraju s autoritarnijim sustavima. Sjedinjene Američke Države, uz Ganu i Namibiju, predstavljaju rijetku iznimku – države klasificirane kao slobodne s vođama koji su stariji od 80 godina.

Stavimo li u cijelu ovu priču Hrvatsku, recimo da je Franjo Tuđman imao 70 godina pri preuzimanju dužnosti prvog predsjednika samostalne Republike Hrvatske 1992. godine. Stjepan Mesić u svoj je prvi mandat ušao sa 65 godina, a na kraju drugog imao je 75. Ivo Josipović Lijepu Našu krenuo je voditi s 52, dok je Kolinda Grabar-Kitarović dužnost preuzela s 46 godina. Aktualni predsjednik Zoran Milanović imao je 53 godine kada je u veljači 2020. godine počeo voditi državu, a sada je na 59. Činjenica je da smo s vremenom birali mlađe vođe, ali u svijetu postoje još mlađi.

Nova generacija lidera donosi drugačiju dinamiku, a najmlađi nacionalni vođa na svijetu je 36-godišnji Balen Shah, koji je u ožujku postao premijer Nepala nakon prosvjeda predvođenih mladima koji su srušili prethodnu vladu.

Shah je inženjer i glazbenik, hip-hop zvijezda čiji su tekstovi o korupciji i društvenoj nejednakosti snažno odjeknuli među mladima. Političku karijeru započeo je 2022. godine kada je kao potpuno nezavisni kandidat pobijedio na lokalnim izborima za gradonačelnika Kathmandua, u tih nekoliko godina postao je simbol nade i borbe protiv korupcije za, tzv. Gen Z prosvjednike te došao do premijerske fotelje. Uz njega, među najmlađima su i 38-godišnja premijerka Islanda Kristrún Frostadóttir te predsjednik Burkine Faso Ibrahim Traoré (38). Ovo su primjeri da se neke države od gerontokracije pomiču ka mladima koji preuzimaju ključne uloge.

Javno mnijenje, barem u Sjedinjenim Državama, pak ne ide u prilog starijim kandidatima. Istraživanje Pew Research Centera iz 2023. godine otkrilo je da najveći udio Amerikanaca, njih 49 posto, smatra da je idealna dob za predsjednika u 50-im godinama. Dodatnih 24 posto preferira nekoga u 60-ima, dok samo tri posto smatra da je najbolje da predsjednik bude 70 godina ili stariji. Iako ovi podaci pokazuju to da birače brine mentalna i fizička sposobnost kandidata u starijoj dobi da se nose sa zahtjevima važne funkcije, trend se ipak nastavlja. Biden je sa svoje 82 godine bio najstariji američki predsjednik u povijesti, a Trump je na putu da to premaši.

promo

Poslodavci više ne traže samo diplomu: zašto visoka učilišta moraju mijenjati način obrazovanja

promo

Što zapravo kupujete kada kupujete automobil?

No, u ovom primjeru Amerike jasno se vidi kako očekivanja birača ne prate stvarnosti političke ponude i odabira. Ova tematika o radu u poodmakloj dobi sa sobom povlači i pitanje zapošljavanja umirovljenika. Ako govorimo o Americi, recimo da se, po nekim podacima, postotak onih u dobi od 65 i više godina koji su dio američke radne snage učetverostručio od sredine 1980-ih. Rade na nizu pozicija, uključujući visoko utjecajne pozicije poput zastupnika, predsjednika i direktora tvrtki. Štoviše, ove godine su 24 člana američkog Kongresa bila starija od 80 godina, uključujući senatora Chucka Grassleyja, najstarijeg zastupnika s 92 godine.

Financijski ili socijalni motiv

BBC piše kako stručnjaci rad u kasnijim godinama povezuju s većom dostupnosti zdravstvenoj skrbi pa samim time i dulje žive, a dodaju i kako je nekima posao nakon mirovine nužan zbog financijskih pitanja. Nedavno istraživanje (u SAD-u i UK-u) koje je provela Indeed Flex, internetska stranica za traženje posla, kaže da gotovo 30 posto umirovljenika razmatra rad s nepunim radnim vremenom ili privremeni rad i to zbog rastućih troškova života, dok otprilike polovica ispitanika to pripisuje i želji za većom društvenom interakcijom.

Pogledamo li podatke u Hrvatskoj, povećanju zaposlenosti u zemlji doprinose i umirovljenici koji rade do polovice radnog vremena. U travnju ove godine, radilo je više od 38.400 umirovljenika uz isplatu pune mirovine. Novu mogućnost rada na puno radno vrijeme uz pola mirovine koristilo je više od dvije tisuće umirovljenika, tako da ih je ukupno više od 40.000 na tržištu rada. Među zaposlenima u mirovini su umirovljeni i prema općim i prema posebnim propisima, a gledajući po spolu, gotovo 65 posto čine muškarci, piše portal mirovina.hr. Iz podataka HZMO-a vidljiv je skok u većini djelatnosti, a posebno onima usko vezanima za turizam, što nije ni čudno jer Hrvatska je turistička zemlja, a sezona otvara mnoga vrata.

Bilo kako bilo, sve ovo dokaz je da mirovina ne znači kraj rada, a godine su samo broj jer – raditi se očito mora bez obzira na to je li motiv financijski ili socijalni.