U širokom, bijelom tradicionalnom odijelu Habiboullah Dlimi sjedi u pijesku i moli se. Pustinja pred vratima Dakhle u Zapadnoj Sahari je njegov teren. "Ja poznajem pustinju i pustinja poznaje mene", kaže rado. On u petoj generaciji uzgaja dromedare. "Uzgajati dromedare, to smo naslijedili od naših predaka, od naših velikih očeva. Gradovi, sav taj razvoj, da, civilizacija, sve to je za nas još uvijek nešto potpuno neuobičajeno", priča ovaj nomad na francuskom jeziku.

Na horizontu se vidi čitavo krdo dromedara. Koliko ih je? Habiboullah Dlimi ne može na to pitanje dati odgovor, jer znati točan broj donosi nesreću, kaže. Životinje pasu ono malo zelenila koje viri iz pijeska. Sunce, vjetar, pijesak i suša – sve to ne šteti dromedarima, što je praktično za njihove vlasnike. "Dromedari postaju sve omiljeniji diljem svijeta zbog kvalitete mlijeka i njihovoga mesa, kao i zbog prednosti za zdravlje. U Maroku su oni najvažnije domaće životinje", ističe Habiboullah Dlimi za Deutsche Welle.

Politički sporna Zapadna Sahara

No, poslovanje s mlijekom i mesom dromedara ne ide samo po sebi, zna i Hamiya Lhabib. I on uzgaja te jednogrbe deve. Sa svojim bijelim džipom svaki dan vozi iz grada van do svojih životinja. Pomoću GPS-a ih pronalazi. U izjavi za francusku novinsku agenciju AFP Lhabib pojašnjava da je najteži posao ustvari krdo opskrbiti hranom i vodom, jer u Sahari toga ima vrlo malo, "a rezervoare si ne možemo priuštiti, oni su za nas jednostavno preskupi."

Državna pomoć je mala u ovojregiji koja je politički sporna. Maroko kontrolira velike dijelove Zapadne Sahare, to kraljevstvo tu regiju smatra svojim državnim teritorijem. S druge strane pokret za neovisnost Polisario zahtijeva održavanje referenduma kako bi pustinjski narod mogao sam odlučiti o svojoj budućnosti. Alžir podržava taj pokret. Već desetljećima su zbog tog sukoba otežane diplomatske veze između susjednih zemalja.

Za uzgajivača dromedara Habiboullaha Dlimija to ne igra ulogu – bilo da se radi o ovoj ili onoj strani pustinje, Taj 59-godišnjak se radije bavi svojim drugim poslovnim osloncem: utrkama dromedara. On smatra da je šteta što u kraju u kojem on živi nema stadiona. "U drugim gradovima to ima, na primjer u Tan-Tanu, financirano od strane Emirata, ili u Laayouneu. Ali u Dhakli nema stadiona, iako imamo najviše uzgajivača, a i dromedara."

I do 10.000 eura za najbržeg dromedara

U čitavom Maroku, prema službenim navodima, ima blizu 6000 uzgajivača dromedara koji se brinu za više od 100.000 životinja. "Onaj tko nema dromedara, on nema ništa", kaže jedna stara izreka. Te životinje su izvor života i statusni objekt, one su za nomade puno više od osiguravanja egzistencijalne podloge za život. Habiboullah Dlimi ponosno priča o uspjesima koje su njegovi dromedari postigli na utrkama: "Imam sreću što imam dromedare, zahvaljujem Bogu na tome. Osam puta sam već bio prvak, to je privilegij. Svi pričaju o meni, svi me se plaše, jer imam najbolje životinje trkače."

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Više od 10.000 eura koštaju najbolje i najbrže životinje. Habiboullah Dlimi iz svoga krda izabire najpogodnije te ih trenira i prodaje. Dromedari su za njega poput djece, prirasli su mu k srcu. Stoga je tom uzgajivaču važno da tu tradiciju sačuva za budućnost.