Broj geta, radnih logora, koncentracijskih logora i tvornica smrti tijekom Hitlerovog režima od 1933. do 1945. bio je diljem Europe znatno veći nego se do sada mislilo, točnije 42.500, prenosi The New York Times najnovije rezultate istraživanja Američkog memorijalnog muzeja holokausta. Radi se o brojci koja je značajno veća od one koju je procijenila većina povjesničara, a zapanjeni su ostali i stručnjaci za holokaust.

Direktor Njemačkog povijesnog instituta Hartmut Berghoff rekao je da je brojka zaprepašćujuća. "I prije smo znali kako je život u logorima i getima bio grozan, ali ove brojke su nevjerojatne", rekao je. Dokumentirane lokacije uključuju ne samo "centre za likvidaciju" već i tisuće radnih logora gdje su zatvorenici proizvodili ratnu opremu, logore za vojne zarobljenike, centre za "skrb" gdje su bile zatočene trudnice koje su bile prisiljene pobaciti ili su im bebe ubijane odmah po rođenju te bordele u kojima su žene i djevojčice bile priseljene na seksualne odnose s njemačkim vojnim osobljem.

Auschwitz, s još nekoliko koncentracijskih logora, je u kolektivnoj svijesti postao simbol nacističkog stroja za ubijanje, kao što je i Varšavski geto, poznat po ustanku 1943., postao simbol golemog zatvora na otvorenom za židovske obitelji u svom rodnom gradu, ali ta mjesta predstavljaju tek maleni dio jedne cijele mreže logora i geta. Glavni voditelji projekta, Geoffrey Megargee i Martin Dean, procjenjuju da je u tim logorima i getima umrlo ili bilo zatočeno između 15 do 20 milijuna ljudi. Svoje istraživanje su dokumentirali u enciklopediji od sedam tomova, a Muzej holokausta je objavio prva dva toma. Do 2025. očekuje se objavljivanje još pet tomova.