Iako su do sada potpisnice Pariškog klimatskog sporazuma učinile vrlo malo na zaustavljanju globalnog zagrijavanja i s time povezanih klimatskih promjena, dostizanje tog cilja konkretno će tražiti golemi zaokret u načinu kako funkcionira globalno gospodarstvo.

Prema prošlotjednom izvješću Ujedinjenih naroda, razlika između onoga što su države trebale učiniti kako bi spriječile rast temperature zraka i onoga što uistinu jesu učinile dosegnut će 28 gigatona ugljičnog dioksida do 2030. godine.

Uskoro prekoračenje

Ta je razlika dovoljna da atmosferu zagrije za 2,7 stupnjeva Celzijusa iznad predindustrijskog razdoblja do kraja ovog stoljeća.

To bi značilo da će obećanje o povećanju temperature za maksimalnih 1,5 stupnjeva koje je svijet dao na Pariškoj klimatskoj konferenciji 2015. (p)ostati “mrtvo slovo na papiru”. Prema nekim prognozama, s obzirom na razine korištenja ugljena, nafte i plina, ta bi granica mogla biti prijeđena već idućeg desetljeća. Stoga bi trebalo izuzetno brzo djelovati.

Prema riječima Ingera Andersena, izvršnog direktora UN-ovog Programa za okoliš, u samo osam godina trebalo bi napraviti planove, pretočiti ih u politike, implementirati ih te ultimativno srezati emisije. A te emisije morale bi pasti za 45 posto do 2030. u odnosu na razine iz 2010. godine.

Dodatno, do 2050. svijet bi morao postati ugljično neutralan. A to će tražiti kompletnu preobrazbu globalnog energetskog sustava, smatraju autori izvješća Međuvladinog panela o klimatskim promjenama. A da bi se to dogodilo, odmah bi trebalo napustiti razvijanje novih nalazišta nafte, plina i ugljena.

K tome, sve elektrane na mazut i ugljen čije emisije nisu izravno neutralizirane “hvatanjem ugljičnog dioksida” trebale bi biti napuštene do 2040. godine. Umjesto toga, energija sunca i vjetra trebao bi postati vodeći svjetski izvor energije do 2030. godine.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Do 2050. iz tih bi izvora trebalo dolaziti dvije trećine svjetske struje. Nuklearna energija trebala bi doprinositi s 10 posto. Takva bi transformacija značila da će bogate države već 2035. svu svoju struju dobivati iz niskougljičnih izvora, dok bi ostatku svijeta trebalo pet godina više.

Drugi veliki izvor stakleničkih plinova je promet čiji udjel u zagađivanju i dalje raste, iako se smanjuju emisije iz drugih izvora, ponajprije kroz manje korištenje ugljena. Međunarodna agencija za energiju (IEA) smatra da bi preokret trenda trebao donijeti prestanak prodaje automobila s motorom na unutarnje sagorijevanje do 2035. godine.

Kao prijelazno rješenje prije prelaska na električni i vodikov pogon nakon 2030. godine, kamioni bi kratkoročno koristili biogoriva. Na biogoriva bi trebali prijeći i dugolinijski zrakoplovi.

Posebna priča je pomorski prijevoz koji najavljuje da se neće dekarbonizirati do polovice stoljeća. No, učinkovitije upravljanje može sniziti potrošnju goriva, smatraju analitičari.

Vodik ili hvatanje

Što se tiče industrije, teška industrija, poput čeličana, može prijeći na korištenje vodika ili koristiti tehnologiju hvatanja ugljičnog dioksida. Veliki emiter stakleničkih plinova je i zgradarstvo. Procjene govore da će potražnja za stambenim prostorom rasti 75 posto do 2050. godine, a kako se planet bude zagrijavao, rast će i potrošnja struje u klima-uređajima.

Unatoč tome, emisije iz zgrada u tom bi razdoblju mogle pasti za čak 95 posto. To bi se postiglo elektrifikacijom i povećanjem energetske učinkovitosti korištenjem tehnologija koje su već dostupne na tržištu: dizalica topline, energetski učinkovitih kućanskih uređaja te korištenjem građevinskih materijala koji bolje reguliraju temperaturu.

Već se danas u cijelom svijetu svakog mjeseca ugrađuje 1,5 milijuna dizalica topline. IEA procjenjuje da bi taj broj trebao porasti na pet milijuna do 2030., a na 10 milijuna do 2050. godine. Istovremeno, grijanje na fosilna goriva trebalo bi biti napušteno na način da se nakon 2025. više neće moći kupiti kotlovi na ugljen ili loživo ulje.

U dostizanju ugljične neutralnosti veliki bi doprinos trebale dati i šume, pa ne čudi što su na njih stavili naglasak i svjetsli lideri na klimatskom samitu u Glasgowu. Prema podacima projekta Biomass Carbon Monitor, šume su od 2011. svake godine uklonile oko 760 milijuna tona ugljika, kompenzirajući oko osam posto emisija ugljičnog dioksida iz fosilnih goriva i cementa.

Više od 100 svjetskih čelnika kasno navečer u ponedjeljak obećalo je da će do kraja desetljeća zaustaviti i preokrenuti trendove u krčenju šuma i degradaciji tla, a što će biti podržano i s 19 milijardi dolara javnih i privatnih sredstava.

Deklaracija o korištenju šuma i zemljišta pokrivat će šume ukupne površine veće od 13 milijuna četvornih milja. Prema sporazumu se tako 12 zemalja, uključujući Britaniju, obvezalo osigurati 8,75 milijardi funti (12 milijardi američkih dolara) javnog financiranja između 2021. i 2025. za pomoć zemljama u razvoju, uključujući napore za obnovu degradiranog tla i suzbijanje požara.