Nije pretjerano reći da je pojam “umjetna inteligencija” obilježio godinu iza nas – i to ne samo u tehnološkom sektoru, čak i ne samo na financijskim tržištima, obilježio je i našu svakodnevicu. Sad bi ovdje valjalo zastati jer lako bismo mogli otklizati u crne scenarije – pa i teorije zavjere – o tome u što bi se sve umjetna inteligencija u bliskoj budućnosti mogla pretvoriti. No, sasvim sigurno se radi o najvećoj tehnološkoj promjeni još od stvaranja interneta kakvog danas poznajemo. Stoga nije naodmet reći da će se oko cijelog ekosustava umjetne inteligencije stvoriti i ekonomija kojoj još ne možemo predvidjeti ni domete ni granice.
Tko vodi posao?
Gradi se nova infrastruktura. Masovni podatkovni centri, specijalizirani čipovi i globalna povezanost više nisu samo tehnološki projekti, već temelj gospodarstva u nastajanju. Poput elektrifikacije ili uspona interneta, današnji ciklus umjetne inteligencije počinje eksplozijom ulaganja i rizika, a sutra će određivati produktivnost, marže i ekonomsku moć. Pitanje je tko će kontrolirati ovu infrastrukturu i hoće li se novi akteri prema njoj odnositi kao prema graditeljima bogatstva ili kao prema “novim bogovima” naoružanim neviđenom koncentracijom moći i operativne kontrole, bez kojih će biti sve teže poslovati ili prodavati. Sve češće čujemo priče o ljudima koji odjednom ne mogu koristiti osnovne digitalne usluge zbog svog nešto starijeg, ali savršeno funkcionalnog telefona. Aplikacija ih jednostavno odbija. Prvo postoji neki alternativni kanal, a zatim taj nestaje. Sustav zahtijeva nadogradnju, a uređaj više nije “dovoljno nov” da bi ga podržao. Kada korisnik pokuša razjasniti, obično dobije isti odgovor, poput novog europskog zakonodavstva, sigurnosti, zaštite od prijevare… Ali, u stvarnosti, ovi primjeri otkrivaju nešto dublje, naime, tko vodi posao. Ako mi treba novi uređaj za osnovnu financijsku uslugu, prodaje li mi uslugu banka ili platforma koja postavlja uvjete za svoj pristup? S umjetnom inteligencijom takva “kontrola” samo dobiva na vrijednosti jer s većom ovisnošću o uređajima i platformama raste i njezin operativni doseg, snaga podataka i sposobnost usmjeravanja ponašanja korisnika. Sada se gradi umjetna inteligencija. Povijest nam daje jasne odgovore. Svaka infrastrukturna revolucija počinje ulaganjima koja se u početku mogu činiti pretjeranima. Elektrifikacija, optika, mobilne mreže i internet slijedili su isti obrazac, tj. najprije eksplozija CAPEX-a, tj. kapitalnih ulaganja, zatim vremenski pomak i tek onda monetizacija. Tek kada je infrastruktura na mjestu dolazi do pravog povećanja produktivnosti i rasta dodane vrijednosti. U umjetnoj inteligenciji ovaj će porast vjerojatno podići gospodarstvo na potpuno novu razinu, ali takav opseg ulaganja znači da je pitanje hoće li si što širi broj ljudi moći priuštiti pristup. Oni će tako postati novi centri moći, što postavlja ključno pitanje tko će imati pristup toj infrastrukturi i po kojoj cijeni.
Upozorenja su brojna. Posebno s obzirom na domete potencijalnog tržišnog udara koji bi se mogao dogoditi pokaže li se da je “hype” oko AI-ja ipak više priča nego stvarnost koja će brzo dati rezultate. Točnije – zaradu onima koji su u nju uložili u ovoj ranoj fazi njezina razvoja.
Međunarodni monetarni fond (MMF), Bank of England i Europska središnja banka posljednjih su mjeseci sve češće upozoravali na ranjivost financijskih tržišta na korekcije. Razlozi su, među ostalim, visoka vrednovanja američkih tehnoloških dionica i visoka koncentracija tržišta u tom sektoru. Promjena raspoloženja na burzama – o kojoj se već dulje govori, osobito kada je riječ o tehnološkom sektoru – mogla bi uzrokovati pad cijena. Međutim, trenutačno ne vidimo značajan rast rizika. Današnja situacija primjetno se razlikuje od dot-com mjehura, s kojim se često uspoređuje – kako u pogledu monetarne politike središnjih banaka, tako i u pogledu profitabilnosti kompanija. Povremeni padovi cijena ili veća volatilnost nisu neuobičajeni tijekom uzlaznog trenda.
Europske dionice analitičari promatraju nešto povoljnije u odnosu na američke. Očekuje se da će smanjenje kamatnih stopa potaknuti umjeren rast u Europi; ulaganja u infrastrukturu trebala bi se postupno intenzivirati u 2026. i dodatno djelovati stimulativno, a mogući mir u Ukrajini bio bi još jedan pozitivan okidač. U pravilu, niže kamatne stope pozitivne su za društva s manjom tržišnom kapitalizacijom (small caps) jer imaju veće potrebe financiranja pa niže stope znače niže troškove. U SAD-u ciklus sniženja kamata još nije dovoljno odmakao, zbog čega small caps još ne nadmašuju large caps. No, uz daljnje smanjivanje kamata i pozitivna kretanja u gospodarstvu, small caps bi u 2026. mogli postati vrlo zanimljivi. Tri godine nakon što je pojava chatbota ChatGPT označila početak širenja primjene umjetne inteligencije (I), ova tehnološka inovacija postala je neodvojivi dio naše svakodnevice. Gledano s poslovne strane, nikada nije bilo glasnijih poziva na upozorenje zbog navodne neodrživosti trenutačnog trenda megalomanskog razvoja AI. Kada je krajem studenoga 2022. godine, gotovo niotkuda, široj javnosti predstavljen chatbot temeljen na velikim jezičnim modelima, malo tko je mogao pretpostaviti da je to nulta točka lavine ulaganja u područje AI-ja koja je uslijedila. U tom trenutku investitori su se snalazili s vrlo oštrim gubicima u godini koju je obilježila visoka inflacija, rastuće kamatne stope i početak rata u Ukrajini. Indeks tehnoloških dionica, Nasdaq, pao je za oko 30 posto, dok je šira košarica dionica, indeks S&P 500, bila na rubu silaznog trenda tržišta s gubitkom od 20 posto, piše Momentum.
Tri su joj godine tek
Otvaranje poslovnih prilika u području umjetne inteligencije poklopilo se sa skorim završetkom intenzivnog ciklusa povećanja kamatnih stopa FED-a pa su ta dva faktora bila glavni pokretači nadolazećeg oporavka burze. U tri godine od lansiranja chatbota ChatGPT, Nasdaq je zabilježio porast od 170 posto, dok je tvrtka koja pruža glavni input za izgradnju AI tehnološke strukture, Nvidia, ostvarila nevjerojatan skok vrijednosti od više od deset puta. S obzirom na to da AI čipovi čine oko polovicu troškova izgradnje AI podatkovnih centara, što je postala glavna poslovna orijentacija današnjih tehnoloških lidera, ne čudi da je Nvidia postala najveća svjetska tvrtka s tržišnom kapitalizacijom od više od četiri tisuće milijardi eura.
Dok je postalo sasvim jasno da je taj dizajner čipova doživio ekspanziju zbog svoje tehnološke superiornosti na tržištu AI robe koju svi traže, tržišna priča o nositeljima izgradnje AI tehnološke infrastrukture postajala je sve složenija. Golema ulaganja u AI podatkovne centre počela su izazivati sumnju među investitorima, s obzirom na to da značajni unosni učinci od tih ulaganja još uvijek izostaju. Cijela priča o umjetnoj inteligenciji svodi se na pitanja hoće li ta masovna ulaganja donijeti značajno povećanje produktivnosti u gospodarstvu i hoće li se to dogoditi prije nego što megalomanska konstrukcija bude prisiljena povući se. Ono što je neosporno je da je veliki val ulaganja u područje umjetne inteligencije znatno pridonio rastu američkoga gospodarstva. U prvoj polovici 2025. godine ulaganja u softver, računalnu opremu i podatkovne centre, prema podacima Barclaysa, pridonijela su rastu američkog BDP-a za 0,8 postotnih bodova, što je zapravo polovica gospodarskog rasta ovoga najvećega svjetskog gospodarstva. Samo četiri velike tehnološke tvrtke, Microsoft, Amazon, Alphabet i Meta, ove će godine potrošiti 344 milijarde dolara (oko 1,1 posto BDP-a) na kapitalna ulaganja, u usporedbi s prošlogodišnjih 228 milijardi dolara. U posljednjim tromjesečnim objavama tih tvrtki najavljeno je dodatno povećanje kapitalnih ulaganja za nadolazeću godinu, a procjenjuje se da bi ta ulaganja u tehnološku infrastrukturu mogla rasti prosječnom stopom od gotovo 20 posto. To nije jedini aspekt o tome kako je trend umjetne inteligencije pridonio većoj gospodarskoj aktivnosti. Povećana vrijednost američkog tržišta dionica, u prvome redu tehnološkog sektora, pridonijela je većoj vrijednosti imovine američkog stanovništva, što se odražava i na povećanoj osobnoj potrošnji, koja čini više od dvije trećine američkog BDP-a. Analitičari JPMorgana procjenjuju da je u protekloj godini, koja je završila u kolovozu, visoka razina burze pridonijela rastu osobne potrošnje za 0,9 posto, odnosno 180 milijardi dolara u apsolutnom iznosu. Iako je to mali dio ukupnoga rasta od 5,6 posto, nije beznačajan s obzirom na uvjerljivu dominaciju osobne potrošnje nad ostalim komponentama BDP-a.
Opasnosti na putu
S obzirom na povećanu ovisnost gospodarskog rasta o procvatu umjetne inteligencije, američko gospodarstvo u ovom području također generira rastuće rizike iz najmanje dva aspekta. Određene analize upućuju na to da bi usporavanje ulaganja u umjetnu inteligenciju najvećih tehnoloških tvrtki moglo smanjiti rast BDP-a za pola postotnog boda, dok bi oštrija korekcija burze mogla donijeti još veće posljedice. Ulazak burze u zonu silaznog trenda (pad veći od 20 posto) mogao bi smanjiti gospodarski rast za jedan do 1,5 postotnih bodova. U uvjetima još uvijek visoke inflacije i kontinuiranog pogoršanja tržišta rada jasno je da bi ovaj scenarij odveo američko gospodarstvo u recesiju. Na željenoj putanji umjetne inteligencije pojavljuju se sve veći rizici, a onaj koji je posljednjih tjedana upalio “crveno svjetlo” u vezi s održivošću ovog trenda je metoda financiranja megalomanskih projekata. Možda najbolji primjer je Oracle, čiji je dug narastao na više od 100 milijardi dolara u nastojanju da financira izgradnju svoje tehnološke infrastrukture. Čak i prije realizacije velikih poslova, ova je tvrtka imala negativan novčani tok koji bi, prema procjenama, mogao dosegnuti “z” tek 2028. godine. Nakon što su investitori u rujnu euforično pozdravili najavu višestrukog rasta ugovorenih poslova te tvrtke, u protekla dva mjeseca prevladala je apatija i strepnja oko toga mogu li se golemi poslovi uopće financirati.
Drugi rizik je povećana potrošnja električne energije, što bi, osim financija, moglo biti i usko grlo u napretku implementacije umjetne inteligencije. Jedan veliki podatkovni centar troši struje koliko i grad od sto tisuća ljudi, a prošle godine podatkovni centri činili su oko 1,5 posto globalne potrošnje električne energije. Očekuje se da će se stope rasta povećati u nadolazećem razdoblju pa bi se do 2030. udio u globalnoj potrošnji električne energije mogao barem udvostručiti, na oko tri posto ukupne potrošnje. Iako je prisutnost umjetne inteligencije posljednjih godina više nego vidljiva u svakodnevnom životu, učinci u smislu povećanja produktivnosti prosječnog radnika još nisu vidljivi. Istina je da su ekonomisti još uvijek podijeljeni oko te teme, a neki, poput onih u Goldman Sachsu, vide povećanu učinkovitost zaposlenika u područjima poput tehnologije i istraživanja, a ovaj trend pripisuju primjeni umjetne inteligencije. Drugi, poput ekonomista u J.P. Morganu, ne vide snažnu vezu između korištenja umjetne inteligencije i industrijske produktivnosti. Nadalje, nedavno su procijenili da izvan tehnološkog sektora ne postoji veza između prihvaćanja umjetne inteligencije i niže zaposlenosti. Veći učinak umjetne inteligencije trebao bi značiti veće premještaje zaposlenika u područja koja su zaštićenija od primjene umjetne inteligencije ili koja bi mogla doživjeti značajno širenje njezinom primjenom. Istraživački centar Budget Lab otkrio je da se u posljednje tri godine broj radnika koje je ChatGPT identificirao kao ranjive neznatno povećao, s 18,2 na samo 18,3 posto. Stoga se zaključuje da je umjetna inteligencija utjecala na vrlo mali segment radne snage i do sada je samo smanjila izglede naučnika, s obzirom na lakšu zamjenjivost repetitivnih poslova, ali oni čine samo mali dio ukupne mase zaposlenika.
Opasnosti nisu male. Mislite da burza i potrošačko raspoloženje nisu povezani? Varate se.
Prema nekim procjenama, pucanje balona umjetne inteligencije – u dimenzijama dot-com propasti početkom stoljeća – izbrisalo bi 16 bilijuna dolara papirnate imovine s američkog tržišta dionica, a američka kućanstva pretrpjela bi ukupnu štetu od sedam bilijuna dolara. To bi smanjilo ukupno bogatstvo kućanstava za isti iznos (zbog nižih vrijednosti dionica ili dioničkih fondova). Trenutačno se u američkim dionicama nalazi 42 bilijuna dolara bogatstva, što je 20 posto ukupnog američkog bogatstva. To je četiri posto više nego tijekom dot-com procvata. Ekonomisti su također izračunali da svaki pad tržišne kapitalizacije američkih dionica od 100 dolara rezultira s 3,20 dolara manjom potrošnjom. Pod tom pretpostavkom, pucanje balona umjetne inteligencije, slično dot-com tvrtkama, smanjilo bi američku potrošnju za 890 milijardi dolara, odnosno 2,9 posto BDP-a. Budući da stranci posjeduju ukupno 18 bilijuna dolara američkih dionica, ova bi se zaraza prirodno proširila cijelim svijetom. U posljednjim mjesecima ove godine bilo je mnogo bojazni da je sektor umjetne inteligencije u balonu, a mnoge su dionice zapravo već doživjele mini krah. Oracle je, na primjer, pao za gotovo 50 posto u odnosu na svoju rekordnu vrijednost. Je li ovo više prilika za kupnju ili upozorenje da je zabava gotova?
Na prekretnici
Teško je reći je li zabava gotova, ali glazba se promijenila. Posebno u posljednja dva tjedna, kad su u pomalo božićnom raspoloženju tehnološke dionice ponovno porasle. No, nalazimo se na prekretnici jer – prelazimo iz faze hypea u fazu izvršenja. Tvrtke sada moraju opravdati visoka ulaganja u AI opremu stvarnom dobiti, a to se neće dogoditi preko noći. Investitori i analitičari očekuju selekciju: tvrtke koje grade infrastrukturu (čipovi, energija) vjerojatno će nastaviti rasti, dok će one s napuhanim obećanjima bez poslovnih modela biti strogo kažnjene.
Cijeli sektor umjetne inteligencije gradi infrastrukturu sljedeće generacije gdje će, kao i u svim prethodnim infrastrukturnim revolucijama, produktivnost na kraju postati primarni izvor vrednovanja jer – kako produktivnost raste, raste i vrijednost usluga, kako vrijednost usluga raste, rastu i marže, a kako marže rastu, veće vrijednosti postaju gotovo neizbježne.
No, kako današnji graditelji AI infrastrukture dobivaju veći utjecaj, ostaje pitanje hoće li ta moć biti usmjerena prema širem dobru ili poglavito prema jačanju vlastite pozicije. Monopol nad računalnom snagom može ubrzati napredak, ali nosi i rizike prevelike koncentracije. Nastaje nova infrastruktura, a s njom i novo gospodarstvo, ali ključno pitanje ostaje hoće li biti dizajnirana da služi ljudima ili prije svega interesima onih koji je kontroliraju.
