Zoran Drakulić, jedan od vodećih srpskih poduzetnika prvi je koji je pod teretom krize prisiljen rasparčavati poslovno carstvo, prodajući jednu za drugom tvrtke koje posluju u sastavu East pointa. Nakon što je predao na upravljanje kompanije američkim investicijskim fondovima Darby i Recostruction capital II (svakome po 33 posto) koje su otkupile njegove financijske dugove, jer nije mogao pravodobno vratiti posuđeni kapital uslijedila je prodaja tvrtke Agro point, koja se bavi međunarodnom trgovinom žitarica.

Preveliki apetiti
Sada njegov udjel u East pointu iznosi jednu trećinu, a prema ocjeni stručnjaka Drakulić se usljed prevelikih ulaganja našao pred bankrotom. To potvrđuje prodaja poslovanja s bakrom i hranom, koje su najisplativiji. Agro point raspolaže sa silosima u rumunjskoj luci Constanza odakle se žitarice kupljene u okolnim zemljama, prevoze njegovom dunavskom flotom do krajnjih kupaca. Drakulić je preko trgovine žitaricama otkupio u Beogradu dva najveća proizviđača kruha i peciva Klas i Beogradsku pekarsku industriju, tako da je najveći proizvođač tog prehrambenog proizvoda.Agro point je kupila kompanija CHS, za neobjavljen iznos, koja preuzima poslove u Rumunjskoj, Bugarskoj, Mađarskoj i Srbiji. Dok je Drakulić zbog financijskih teškoća primora smanjiti razgranato poslovanje u više djelatnosti, CHS kupovinom Agro pointa širi biznis u jugoistočnoj Europi, gdje će u četiri spomenute zemlje trgovati s oko dva milijuna metričkih tona kukuruza, pšenice i ječma. Raspad Drakulićevog poslovnog carstva se u stručnim krugovima objašnjava njegovim nezaustavljivim apetititom za širenjem kompanija uz veliko financijsko zaduživanje. Drakulić je osnovao na Cipru East point koji se, u početku najviše bavio uvozom bakarne rudače i njegovom preradom te trgovinom žitaricama. Kasnije je za 100 milijuna eura kupio od austrijske tvrtke njezinu riječnu flotu na Dunavu, dok je morao odustati o kupovine Jugoslovenskog rečnog brodarstva, jer mu je nestalo novca iako su mu rokovi za uplatu bili dva puta produljivani. Bio je to prvi znak pokazivanja njegove financijske slabosti.

U problemima i Mišković
Kriza je pokazala kako u Srbiji nema sposobnih biznismena, koji su u stanju prevazići je, ako nemaju potporu vladajućih struktura i priveligije zahvaljući kojima su godinama unatrag uvećavali bogatstva. Na takvu ocjenu upućuje i stanje u Delta holdingu Mirosava Miškovića, koji je prisiljen prodati 50% udjela u trgovačko lancu Maxi, najupješnijoj tvrtki u njegovoj kompaniji.

Planovi

Htio kupiti i RTB Bor
Drakulić je svojedobno konkurirao i za kupnju RTB Bora, ali su ga tadašnji domaći vladajući krugovi spriječili u ostvarivanju te akvizicije. Kasnije je shvatio kako su ga spasili od velikih izdataka, jer je pored 380 milijuna eura za preuzimanje koncerna trebao uložiti još najmanje toliko kako bi borski konglomerat osposobio za pozitivno poslovanje.