Stvaranje života je isključivo pravo bogova. Duboko u ljudskoj psihi postoji stav da je biologija drukčija, da je više od skupa atoma koji se kreću i međusobno djeluju, da je nekako povezana s božanskom iskrom, suštinom života. Sada je došao šok, jer su smrtnici stvorili umjetni život.

Craig Venter i Hamilton Smith, dva američka biologa koji su 1995. razjasnili prvi niz DNK živog organizma (bakterije), stvorili su bakteriju koja ima umjetni genom, i kreirali živi organizam koji nema predaka. Cjepidlake bi mogli izokretati činjenice tvrdeći da je u laboratoriju umjetno stvoren samo DNK nove zvijeri; istraživači su morali iskoristiti ljusku postojeće bakterije da dobiju DNK kako bi obavili posao. Bilo kako bilo, Rubikon je pređen. Sada je moguće zamisliti svijet u kojemu su nove bakterije (i s vremenom, nove životinje i biljke) kreirane na računalu i nakon toga uzgojene. Ta mogućnost će dokazati moć čovjeka nad prirodom koja je veća čak i od detonacije prve atomske bombe. Bomba je, bez obzira koliko bila opravdana u kontekstu Drugog svjetskog rata, bila isključivo destruktivna. Kada se govori o biologiji misli se na uzgoj i rast. Sintetska biologija kao tehnologija obećava puno više. Kratkoročno obećava bolje ljekove, manje žedne usjeve, zelenije gorivo, pa čak i pomlađenu kemijsku industriju. Dugoročno, tko zna koja bi se sve čuda mogla stvoriti i uzgojiti. Naizgled, umjetni život izgleda kao izvrsna stvar. Ipak, nemaju svi iste poglede na novo otkriće. Za njih je od “stvaranja” bolja riječ “uplitanje”. Jesu li znanstvenici uzeli preveliki zalogaj? Hoće li njihova oholost dovesti do propasti? Kakve sve strahote mogu izaći iz laboratorija? Takva pitanja nisu bez osnova. Nova biološka znanost ima velikih potencijala kako za dobro, tako i za loše. “Grabežljivac” i “bolest” dio su biološkog rječnika isto kao i “uzgoj” i “rast”. No bez ozbira na sve ona je tu. Stvaranje života više nije samo pravo bogova.Ipak, trebat će proći još vremena prije negoli oblici života budu stvarani na prijenosnim računalima. No i to vrijeme će doći. Od prošlog desetljeća, od dovršetka Projekta ljudskog genoma, sve smo bliže nečemu takvome. Tako svjedočimo neuobičajenom rastu brzine i padu troškova analiziranja DNK niza koji sadrži kod prirodnog “softvera” života. Onome za što su nekada trebale godine i što je stajalo milijune dolara sada trebaju dani i stoji tisuće dolara. Baze podataka se pune s genomima od najmanjih virusa do najvišeg drveta. Druga stvar je razvoj bržih i jeftinijih sinteza DNK. Taj je razvoj nekoliko godina kasnio za analizom DNK, no sada se čini kako se kreće u istom smjeru. To znači da će uskoro biti moguće da svatko prema narudžbi izradi DNK. Inovacije su najbolje kada predstavljaju igru koju svi mogu igrati. Što ima više ideja, veće su šanse da će netko od njih imati koristi. Nažalost, neke od tih ideja bit će zlonamjerne.