EN DE

Život čimpanze: tužna priča o oholosti

Autor: The New York Times
17. srpanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Što bi značilo kad bi neka životinja govorila? Što je to po čemu se ljudi razlikuju od životinja? Ovo su pitanja koja postavlja novi dokumentarni film o čimpanzi Nimu Chimpskyju, predmetu radikalnog eksperimenta s jezikom iz 1970-ih. Film se zove “Projekt Nim” i imenovan je prema samoj studiji, koja je započela 1973. godine, kada je Nim kao beba počeo živjeti s jednom obitelji na Manhattanu te nakon mnogo muke završio u teksaškom utočištu za životinje, gdje je uginuo 2000. godine.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

“Kao u bilo kojoj biografiji, usredotočite se na jedan život te usput, na tom životnom putu susrećete mnoge druge životne priče”, izjavio je redatelj James Marsh, dobitnik Oscara za dokumentarac iz 2008. godine pod nazivom “Čovjek na žici” o Philippeu Petitu, čovjeku koji je hodao po žici između dva tornja Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku. Tako ovaj film vrlo brzo postaje i priča o ljudskim osjećajima vezanima uz Nima, a ne o samoj naslovnoj zvijezdi. Redatelj je iz sudionika na projektu uspio izvući nevjerojatno iskren prikaz koraka i pogrešaka tijekom života ove čimpanze, a među njima je i Herbert Terrace, ambiciozni profesor sa sveučilišta Columbia, koji je upriličio da se Nima odgaja kao ljudsko dijete te Stephanie LaFarge, njegova bivša studentica, koja je primila majmunčića u svoj dom, gdje je živio s njom, suprugom i sedmoro djece. Tu su i Laura-Ann Petitto, studentica koja je preuzela na sebe Nimovo obrazovanje kad je postao prevelik za život u stanu, te Bob Ingersoll, Nimov pratitelj nakon naglog preseljenja u Institut za proučavanje primata na kanzaškom sveučilištu 1977. godine, kad je doktor Terrace odlučio prekinuti eksperiment.Samo Nimovo ime odaje počast lingvistu Noamu Chomskyju, koji je ustvrdio kako je jezička sposobnost prirođena isključivo ljudskim bićima. Cilj doktora Terracea bio je poučiti Nima znakovnom jeziku te pokazati kako on može i sam oblikovati pune rečenice. Zapanjujuće rupe u pripremi projekta pod vodstvom doktora Terracea guraju znanost u pozadinu cijele te priče o oholosti, želji, altruizmu i moći. Redatelj povlači poveznice između životinjskog i ljudskog svijeta. Kako Nim stari, tako postaje i agresivniji te jednom napadne čuvara, dok se doktor Terrace u konačnici pokazuje slabašnim vođom u romantičnoj vezi sa studenticom Laurom-Ann Petitto.

Što bi značilo kad bi neka životinja govorila? Što je to po čemu se ljudi razlikuju od životinja? Ovo su pitanja koja postavlja novi dokumentarni film o čimpanzi Nimu Chimpskyju, predmetu radikalnog eksperimenta s jezikom iz 1970-ih. Film se zove “Projekt Nim” i imenovan je prema samoj studiji, koja je započela 1973. godine, kada je Nim kao beba počeo živjeti s jednom obitelji na Manhattanu te nakon mnogo muke završio u teksaškom utočištu za životinje, gdje je uginuo 2000. godine.

“Kao u bilo kojoj biografiji, usredotočite se na jedan život te usput, na tom životnom putu susrećete mnoge druge životne priče”, izjavio je redatelj James Marsh, dobitnik Oscara za dokumentarac iz 2008. godine pod nazivom “Čovjek na žici” o Philippeu Petitu, čovjeku koji je hodao po žici između dva tornja Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku. Tako ovaj film vrlo brzo postaje i priča o ljudskim osjećajima vezanima uz Nima, a ne o samoj naslovnoj zvijezdi. Redatelj je iz sudionika na projektu uspio izvući nevjerojatno iskren prikaz koraka i pogrešaka tijekom života ove čimpanze, a među njima je i Herbert Terrace, ambiciozni profesor sa sveučilišta Columbia, koji je upriličio da se Nima odgaja kao ljudsko dijete te Stephanie LaFarge, njegova bivša studentica, koja je primila majmunčića u svoj dom, gdje je živio s njom, suprugom i sedmoro djece. Tu su i Laura-Ann Petitto, studentica koja je preuzela na sebe Nimovo obrazovanje kad je postao prevelik za život u stanu, te Bob Ingersoll, Nimov pratitelj nakon naglog preseljenja u Institut za proučavanje primata na kanzaškom sveučilištu 1977. godine, kad je doktor Terrace odlučio prekinuti eksperiment.Samo Nimovo ime odaje počast lingvistu Noamu Chomskyju, koji je ustvrdio kako je jezička sposobnost prirođena isključivo ljudskim bićima. Cilj doktora Terracea bio je poučiti Nima znakovnom jeziku te pokazati kako on može i sam oblikovati pune rečenice. Zapanjujuće rupe u pripremi projekta pod vodstvom doktora Terracea guraju znanost u pozadinu cijele te priče o oholosti, želji, altruizmu i moći. Redatelj povlači poveznice između životinjskog i ljudskog svijeta. Kako Nim stari, tako postaje i agresivniji te jednom napadne čuvara, dok se doktor Terrace u konačnici pokazuje slabašnim vođom u romantičnoj vezi sa studenticom Laurom-Ann Petitto.

“Jedna o prvih stvari koje ćete primijetiti u vezi čimpanzi jest da one imaju vrlo preciznu strukturu moći unutar skupine”, rekao je redatelj Marsh. “Mužjaci neprestano pokušavaju postati dominantni. I u ljudskom svijetu, u samoj zadanoj strukturi ovog eksperimenta, također imate strukturu moći. Profesor je na vrhu, a ispod njega su mlađe i neiskusnije žene.” Elizabeth Hess, koja je 2008. godine izdala knjigu pod naslovom “Nim Chimpsky, čimpanza koja je željela postati čovjek” (Nim Chimpsky, the Chimp Who Would Be Human), u svojstvu savjetnice surađivala je na snimanju filma “Projekt Nim” te izjavila: “Ovo nije nekakva sladunjava priča o čimpanzi. Najviše mi se sviđa to što James ni na koji način nije pokušao pobuditi sentimentalne osjećaje prema Nimu.”Jedan od Nimovih najžešćih zagovaratelja za vrijeme njegova života bio je Bob Ingersoll, student s kanzaškog sveučilišta koji je i radio s Nimom. “Smatram Nima svojim najboljim prijateljem”, rekao nam je. U New Yorku je Nim dospio na naslovnicu časopisa “New York” te se pojavio u jednoj epizodi “Ulice Sezam”, pa čak i u časopisu za uživatelje marihuane “High Times”, zahvaljujući navici koju je usvojio u kućanstvu LaFargeovih. No Nimovo čovjekoliko ponašanje samo ističe koliko je bijedan bio njegov život: zaglavio je u ničijoj zemlji, odgajan poput dječaka, a zatočen poput zvijeri.“Terrace je u jednom od razgovora, rekao: Da sam ga poučio jeziku, mogao bih ga kontrolirati. To mi je puno toga pojasnilo: jezik kao kontrola, a ne jezik kao komunikacija”, rekao je redatelj Marsh. (Doktor Terrace ustvrdio je kako Nim nije sastavljao vlastite rečenice, već je oponašao odgovore za koje je mislio da bi bili prikladni.) “U ovoj priči ima i komedije i satire”, dodao je redatelj. “Ali nisam siguran tko je žrtva okrutne šale. Mislim da je to bila čimpanza.”

Nicolas Rapold

Autor: The New York Times
17. srpanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close