Nakon teških globalnih kriza obično je američka ekonomija svijet povela natrag prema rastu. Ipak, ovoga bi puta pokretači slijedećeg oporavka mogle biti zemlje u razvoju.

Usprkos nedavnom strahovanju da bi mogli biti među najvećim žrtvama financijske krize, gorostasi poput Kine, Indije i Brazila u poziciji su da se slijedeće godine snažno oporave, zaključila je u srijedu Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), rekavši kako Europa, Sjedinjene Države i Japan zaostaju. “Dobro je znati da je vani lokomotiva koja vuče vlak,” rekao je, glavni tajnik OECD-a Angel Gurria, dodavši da se ipak ne može sve svaliti na leđa Kine, Indije i Brazila. “Oni pomažu, ali one nas ne mogu izvući iz problema.” Razlika između zemalja u razvoju i razvijenih zemalja sugerira da bi nekada popularna teorija razdvajanja – ideja da bi se tržišta u razvoju mogla kretati neovisno od razvijenih ekonomija – ponovo mogla dobiti na popularnosti. Kada je globalna financijska kriza pogodila i tržišta u razvoju teorija je napuštena u korist priča o “ponovnom spajanju.” Je li sada na vidiku “ponovno razdvajanje”? Gurria tvrdi da bi ukupni rezultati bržeg rasta tržišta u razvoju bili “apsolutno pozitivni,” ali priznaje da je jedan od ranih popratnih efekata već očit u obliku naglog rasta cijena nafte, koje su porasle na gotovo 70 dolara po barelu. U veljači su inače iznosile 33 dolara.. “Zašto se cijena nafte udvostručila kada se nalazimo u najdubljoj recesiji ikada?” upitao je Gurria. “Teza razdvajanja je ponovno poupularna,” rekao je Adam Posen, zamjenik direktora Peterson instituta za međunarodnu ekonomiju iz Washingtona. “A trebali bi prepoznati koliko je trenutačna situacija drugačija od prethodnih kriza.” OECD je s pomalo optimističnim prizvukom objavio da se zahvaljujući programima stimulacija u Sjedinjenim Državama i drugdje, kriza, čini se, bliži dnu. Upozorio je, međutim, da će oporavak vjerojatno biti slab, te da će godinama rasti nezaposlenost, a da će proizvodni kapaciteti ostati neiskorišteni. A povećanje štednje od strane američkih korporacija i potrošača bi moglo djelomično neutralizirati korist od stimulacija, smanjujući rast u Sjedinjenim Državama i u ostatku svijeta. Ekonomisti su žustro raspravljali o tome odvija li se razdvajanje. To bi značilo temeljnu promjenu u globalnoj ekonomiji – da se tradicionalno ovisne ekonomije u razvoju kreću prema svojim vlastitim temeljnim trendovima, a ne porastu i padu razvijenih zemalja. Porast nezavisnosti mogao bi dovesti do porasta utjecaja i relativnog premještanja globalne težine prema rastućim divovima, posebice Kini. “Vidljivo je kako se situacija u zemljama u razvoju u odnosu na od prije 15 godina znatno promijenila”, kazao je Jorgen Elmeskov, čelnik EOCD-ovog odjela za praćenje ekonomija.