Sjećate li se rasprave o razdvajanju? Prije godinu dana mnogi su komentatori, uključujući i ove novine, tvrdili da su ekonomije u razvoju postale otpornije prema američkoj recesiji zahvaljujući svojim snažnim domaćim tržištima i razboritim makroekonomskim politikama.

Protivnici tog stava su tvrdili da će slabost Amerike upropastiti svijet u razvoju. Tijekom proteklih šest mjeseci činilo se da je globalna kriza pokazala da su skeptici u pravu. Ekonomije u razvoju su se pokušavale snaći, a ideja razdvajanja je ismijavana. Međutim, moguće je da je ideja prebrzo odbačena. Čak i ako ukupna proizvodnja SAD-a ostaje slaba, postoje znakovi da bi neke od većih ekonomija u razvoju mogle doživjeti pristojan oporavak. Kina je prvi dokaz toga novog razdvajanja: njezina ekonomija je ponovno počela ubrzavati u prva četiri mjeseca ove godine. Investicije u fiksni kapital rastu po najbržem tempu od 2006. godine i potrošnja se dobro drži. Unatoč raspravama o točnosti podataka kineskog BDP-a većina ekonomista se slaže da će ukupna proizvodnja rasti brže nego što se to donedavno činilo vjerojatnim. Ovogodišnji rast mogao bi biti blizu osam posto. Takav optimizam dao je maha cijenama robe, koje su pak poboljšale izglede Brazila i drugih izvoznika. Unatoč tome čak i najuspješnije zemlje rast će sporije nego što su rasle između 2004. i 2007. Osim toga otpornost neće biti univerzalna: zadužene ekonomije istočne Europe imat će problema kada se globalne banke povuku, a ekonomije u razvoju koje su blisko povezane s Amerikom, poput Meksika, i dalje će biti snažno pogođene. Isto vrijedi i za manje države koje više ovise o trgovini. Novo razdvajanje je uži fenomen, ograničen na nekoliko najvećih i najmanje zaduženih ekonomija u razvoju. Temelji se na dvije činjenice kojima se ne pridaje dovoljno važnosti: najveće ekonomije u razvoju su manje ovisne o američkoj potrošnji nego što se obično vjeruje i pokazale su se sposobnijima i spremnijima odgovoriti na ekonomsku slabost nego što su mnogi strahovali. Ekonomije poput Kine ili Brazila nisu krajem prošle godine pogođene samo, niti uglavnom, zbog toga što je naglo pala američka potražnja. One su teško pogođene teško izbjegnutim kolapsom globalnih kreditnih tržišta i dramatičnim rješavanjem zaliha šokiranih kompanija. Mnoge ekonomije u razvoju agresivno su pooštravale monetarnu politiku kako bi se borile s inflacijom baš prije nego što su pogođene udarima. Rezultat je bio takav da je domaća potražnja pala u istom trenutku kada je pao i izvoz. No globalni udari sada završavaju. Kompanije se ne mogu zauvijek rješavati zaliha. A kako nestaje panika investitora, tako tržišta kredita počinju funkcionirati. To neće biti dovoljno za poticanje vitalnog oporavka u SAD-u, ali će ukloniti teret s velikih ekonomija u razvoju.