Tko god se pitao kako je moguće da je tolik broj talijanskih žena usmjeren samo na ljepotu, zaboravlja na činjenicu da je ljepota u posljednjih petnaest godina bila njihov glavni rekvizit. “Budite prelijepe”, govorile su junakinje iz stripova čitavoj generaciji žena, četverogodišnjakinjama se u slikovnicama objašnjava kako se nanosi maskara, a časopisi za dvanaestogodišnjakinje daju savjete o oralnom seksu.

Prije deset godina vršnjakinje tada osmogodišnje srcolomke Ruby, osamnaestogodišnje plesačice u noćnom klubu koja se našla u središtu novoga Berlusconijeva seksualnog skandala, igrale su se lutkama koje su izgledale i nosile imena zabavljačica u talijanskom televizijskom šou “Striscia la notizia”. Televizijske zabavljačice bile su i ostale uzor tisućama mladih djevojaka u Italiji. Nije tajna da djeca odrastaju uz emisije za odrasle, u kojima žene poput životinja čuče pod stolom, guraju ih polugole pod tuš ili pokazuju stražnjicu dok se penju uz ljestve, a pohotna lica muškog dijela publike kamera cijelo vrijeme snima izbliza. Prema istraživanju koje je 2008. godine provela tvrtka za istraživanje tržišta Doxa, “Striscia la notizia” našla se na drugome mjestu najgledanijih emisija među djecom od 5 do 13 godina. Na početku karijere Sara Tommasi, jedna od zabavljačica upletenih u skandal, izlavila je: “Moje tijelo je moj poslovni projekt.” No kao i mnoge zabavljačice u usponu, ili kako ih u Italiji nazivaju “veline”, tada je netom diplomirala ekonomiju s odličnim uspjehom. Ovaj je fenomen uistinu uznemirujuća pojava, no posve razumljiva u državi u kojoj, unatoč činjenici da je fakultetski obrazovano više muškaraca nego žena, radi tek svaka druga žena, gdje jednakost u primanjima ne postoji, a žena u informativnom programu ima četiri puta manje nego muškaraca. U kulturi koja naglašava važnost obitelji od žena se očekuje da se brinu o obitelji i domu te često doživljavaju diskriminaciju na radnome mjestu. Italija nije zemlja za žene. Prema Indeksu ravnopravnosti spolova Svjetskoga gospodarskog foruma za 2010. godinu, Italija se našla na 74. mjestu, iza Filipina, Mozambika, Venezuele, Čilea i Bugarske. Usto, kako javljaju mnoge institucije, nalaze se na donjoj granici prema broju nužnih skloništa za zlostavljane žene, koji je čak 90 posto niži od europskog prosjeka. Sve je to moguće u zemlji gdje se žensko pitanje povlači tek kad iskrsne skandal s Berlusconijem i nitko ih ne shvaća ozbiljno, naročito u politici kojom dominiraju muškarci.

Malo Talijana zna da je Italija 1985. godine ratificirala Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena. Prema načelima tog sporazuma, svim bi se raspoloživim sredstvima trebalo osigurati uklanjanje diskriminacijskih situacija, no tako se u Italiji ne radi. Mediji trebaju potaknuti promjene, naročito zato što žene sebe ne vide u položajima moći. Međutim, nisu predviđene sankcije za predstavljanje spolova u medijima, a u oglašavanju ne postoje prevencijski mehanizmi. Tako je tvrtka koja se bavi prodajom solarnih kolektora smjela objaviti reklamu koja prikazuje nagu ženu sa sloganom: “Pribij me besplatno.” Ili, na primjer, reklama za alkoholno piće u kojem se tamnoputa žena pojavljuje uz vulgarni slogan “Fatti la cubana” ili, ugrubo, “Okreni kubanku”. No promjene su na vidiku. Ono što danas oblikuje žene u Italiji više nisu zabavljačice, već internet, koji im je postao vrijedan izvor i prostor u kojem mogu istražiti svoje samopoštovanje i doznati ono što trebaju. Tjedan dana prije prosvjeda protiv Berlusconija, koji je održan 13. veljače, stotine djevojaka promijenilo je sliku profila na Facebooku slikom znamenitih žena iz povijesti: Hipatije, Rite LeviMontalcini, Rose Parks, Tine Modotti i Viriginije Woolf. Nije to bio samo “klik aktivizam”. Studentice iz Italije traže jednake mogućnosti na tržištu rada i ravnopravnu sliku u javnosti. Na rimskoj Piazzi del Popolo, gdje je tisuće žena prosvjedovalo protiv države koja ih ne prepoznaje, mlade su žene zahtijevale raznolikije uloge žena na televiziji, a ne samo uloge lutkica. Prije toga su pak blogerice organizirale bombardiranje televizijskih postaja porukama koje prikazuju emisije i reklame uvredljive za žene. Internetskom revolucijom djevojke stvaraju nove ženske uzore i junakinje koje nisu samo nijeme ljepotice. Takve promjene daju nadu, no potrebno je puno više poput zakona koji jamče nazočnost žena na vodećim položajima, a naročito u medijima gdje muškarci i dalje snažno forsiraju uvredljivu sliku o ženama.

Loredana Lipperini novinarka je, blogerica i autorica knjiga “Ancora dalla parte delle bambine” (Više od djevojaka) i “Non e un paese per vecchie” (Nema zemlje za stare žene).

Komentare šaljite na intelligence@nytimes.com