Izbor Johna Péreza za glasnogovornika parlamenta kalifornijske savezne države bila je prava medijska poslastica. No ne zato što je Pérez Hispanoamerikanac, već zato što je deklarirani gay.

Čak je i Kevin de León, još jedan pretendent za tu poziciju, latinskog podrijetla, kao i gradonačelnik Los Angelesa Antonio Villaraigosa. Činjenica da je u državama poput Kalifornije i Teksasa, gdje je latinoamerička populacija sve manje i manje manjina, broj predstavnika te “manjine” u političkom životu sve veći i veći više nikoga ne iznenađuje. U posljednjem desetljeću utvrđen je velik rast Hispanoamerikanaca u ukupnoj populaciji SAD-a, a njihov je utjecaj evidentan u brojnim dijelovima te države. Arturo Vargas, izvršni direktor Nacionalnog savjeta za sve legalno izabrane latinoameričke dužnosnike, čak tvrdi da je iz statistike o broju stanovnika izostavljeno čak milijun Latinosa, i to oni koji žive po garažama ili spavaju po skučenim kuhinjicama rođaka. I svi se nadaju da će ovaj boom Hispanoamerikanaca u politici promijeniti njihov status. Prema posljednjim podacima, u SAD-u je od ukupnog broja stanovnika čak 16 posto Latinosa, što je više čak i od 13,4-postotnog udjela Afroamerikanaca, što predstavlja znatnu demografsku promjenu. Više od polovice sve rođene djece u Americi od 2000. godine su djeca Latinosa. Bijela su djeca u 31 od 100 američkih velegradova manjina. Procjenjuje se da će do 2021. godine u Americi bijela djeca biti manjina u svim vrtićima, a da će ista sudbina ukupnu populaciju dostići već 2042. godine. Stoga i ne treba čuditi toliki postotak angažiranih i aktivnih Latino političara, navodno ih je u cijelom SAD-u oko 6000. Dva su čak i u Kabinetu u Washingtonu, 26 Latino zastupnika u Senatu, i guverner New Mexica je Hispanoamerikanac. Otkad je Sonia Sotomayor proglašena za sutkinju Vrhovnog suda, latinoamerički političari su doslovno dobili krila, što je ostavilo velik trag u njihovu odnosu s primjerice Afroamerikancima, ali i u međusobnim redovima. Hispanoamerikanci su neorganizirani, nevoljko pristupaju građanskim dužnostima poput glasovanja, a međusobno se dijele po etničkoj pripadnosti – Meksikanci tvrde da su bolji od Guatemalaca, Salvadorci od onih iz Puerto Rica, itd. Upravo ih takvo razmišljanje čini slabima i podležnima. Kad bi se jače i bolje organizirali, mogli bi se izboriti za veća prava, kao Irci u 19. stoljeću ili crnci prije 40-ak godina. Baš zbog toga inaguraciju Hispanoamerikanaca u politiku, od izvršne do lokalne, treba pozdraviti i nagraditi velikim poštovanjem. Riječ je o zajednici koja će uskoro postati jedna od najbrojnijih, a kada se počne širiti njihov utjecaj, tek će se tada vidjeti koliko su jaki.