Već i nakon završetka sastanka na vrhu “Aerospace and defense” krajem prosinca, na kojem su sudjelovali najveći dobavljači Pentagona, tvrtke Lockheed Martin, Boeing i Northrop Grumman, iznijevši pritom ambiciozne planove i pozitivna očekivanja, moglo se sa sigurnošću reći da su navedene tvrtke američke ratne industrije bile u pravu u vezi s jačinom vlastitoga imunološkog sustava u odnosu na recesiju.

Također s vremenom postaje sve očitije da izbor novoga američkog predsjednika neće donijeti drastične rezove u proračunu ministarstva obrane za razdoblje od 2010. do 2015. godine unatoč njegovim predizbornim najavama, a pogotovo nakon nacrta plana za fiskalnu 2010. godinu prema kojem je predviđena dodatna alokacija od 60 milijardi dolara u odnosu na 2009. godinu (bez uračunavanja troškova rata, uključujući i planove o “većoj prisutnosti” američkih jedinica u Afganistanu). U Lockheed Martinu, najjačoj tvrtki industrije, zadovoljno trljaju ruke. Profit od 823 milijuna dolara u posljednjem tromjesečju, odnosno 2,05 dolara po dionici, veći je nego prethodne godine u istom razdoblju te je premašio očekivanja Wall Streeta. Glavnina zarade dolazi od izvanredne prodaje komponenti obrambenih sustava, koja će biti još veća kada počnu pristizati prvi prihodi od F-35, nove vrste borbenih zrakoplova koji će koristi sve tri grane američke vojske. U tvrtki ozbiljno razmišljaju i o akvizicijama koje bi bile financirane uglavnom gotovinom. Roberta Stevensa, izvršnog menadžera, stoga uopće ne brine recesija te je i prije najnovijih podataka o profitu izjavio: “Najbolja indikacija onog što planiramo postignuti jest osvrt na ono što smo dosada postigli.” Ron Sugar, glavni menadžer Northrop Grummana, očekuje daljnje povećanje obrambenog proračuna mada po nižoj stopi rasta. Svjetsku krizu stavlja u kontekst potencijalnih socijalnih nemira koji mogu biti kontrolirani upotrebom tvrtkinih sofisticiranih sustava naoružanja te ističe važnost zadržavanja velikog broja radnika koji bi, između ostalog, realizirali obilno plaćen projekt razvitka niskoleteće verzije bespilotne letjelice Global Hawk. U Boeingu imaju slična predviđanja mada je iza njih teška godina i mada su suočeni s padom profita i otkazima. Međutim, kod Boinga je riječ o specifičnoj situaciji obzirom na to da tvrtka dobrim dijelom posluje i u civilnom sektoru. Svejedno, unatoč (ne)prilikama i rastućem pritisku na budući proračun i dalje planiraju ostvariti rast od četiri do pet posto tijekom idućih 10 godina. Smatraju da ciljeve mogu postići smanjenjem vlastitih troškova te jeftinijim alternativama postojećih programa. Samouvjerenost vodećih ljudi industrije oružja, uz profit, dodatno potvrđuju i analize stručnjaka, poput Lorena Thompsona s Lexington instituta, specijaliziranog za problematiku obrambene politike. On je uvjeren da će “programe naoružanja čvrsto braniti kako sami proizvođači, tako i zakonodavaci koji žele sačuvati svoje fotelje”. Radno intenzivna priroda industrije koja je inteligentno raspršila mrežu dobavljača diljem zemlje prilično je vruć kolač za predsjednika Baracka Obamu, koji se i sam već trudi spasiti što više američkih poslova tako da će se planirane uštede umjesto preko velikih proizvođača najvjerojatnije prelomiti preko leđa tvrtki koje američkim postrojbama u Iraku, a i drugdje isporučuju potrošnu robu.

Činjenice

Isplativ izvoz
Svake godine u prosjeku je dogovoreno između 45 i 60 milijardi dolara vrijednih poslova – poslova kupoprodaje oružja. Otprilike dvije trećine tih poslova razvijene države, proizvođači oružja poput SAD-a, Rusije i Njemačke, sklope sa zemljama u razvoju, a čak je petina ukupnoga trgovinskog volumena konvencionalnog oružja u posljednjih pet godina otišla prema Meki za proizvođače – Bliskom istoku.

Rast vojnog proračuna
Iako su nakon Drugoga svjetskog rata općenito proračuni za naoružavanje bilježili znatan pad, osim SAD-a i Rusije, posljednjih je godina proizvodnja za vojne potrebe znatno porasla. Na globalnoj razini na ratnu spremu države potroše više od 1,2 bilijuna dolara.