Tijekom devet godina koliko se nalazi na suđenju u Haagu pod optužbom za ratne zločine, srpski političar Vojislav Šešelj često drži bučne govore kojima muči suce te se ponosi provociranjem i nadmudrivanjem s tužiteljima. Za vrijeme jednog od posljednjih saslušanja na suđenju za ratne zločine, pokušao je opovrgnuti optužbe o poticanju etničkog nasilja.

Ustrajao je u tvrdnji da govori koji su palili strasti nisu ni najmanje neobični te citirao stihove jedne od svojih omiljenih pjesama: “Građani, na oružje! Uspostavite bataljune! … Neka krv nečistih natopi naša polja.” Zatim se okrenuo glavnom sucu, JeanClaude Antonettiju iz Francuske i uz cerek mu rekao: “Siguran sam da prepoznajete stihove. Riječ je o francuskoj himni.”Poznat po neotesanim ispadima i žustrom intelektu, Šešelj je imao svu slobodu te osobine iskazati na suđenju s obzirom da se sam branio. Ovaj slučaj pred sudom je već pet godina, što je najdugotrajnije suđenje pred tribunalom koji sudi osumnjičenicima za zlodjela počinjena tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji 1990-ih. Pred ovim tribunalom već su se našli svirepi branjenici, među kojima je i bivši srpski predsjednik Slobodan Milošević, koji je ovdje i preminuo od srčanog udara 2006. No Šešeljev slučaj iznova je razvio rasprave o tome koliko bi nepriličnog ponašanja s branjeničke klupe uopće trebalo podnositi.Prema pravilima privremenih tribunala, ali i trajnog Međunarodnog suda za zločine, zastupanje samoga sebe jedno je od temeljnih prava iako ga mnoge zemlje ne dozvoljavaju u vlastitim pravosudnim sustavima. Gideon Boas, viši pravni savjetnik tužitelja u Miloševićevom slučaju ustrajno tvrdi da bi se sporna pravila morala postrožiti. No Goran Sluiter, profesor međunarodnog prava u Nizozemskoj tvrdi upravo suprotno.

Prema njegovom mišljenju, “na sucima je da upravljaju i ovladaju svojim slučajevima, i iako se neki od njih ne žele pomiriti s tim, ne možete zabraniti ljudima da zastupaju sami sebe.” Geoffrey Robertson, bivši sudac pri međunarodnom sudu u Londonu, kaže da je možda došlo vrijeme za odmak od angloameričkog sustava temeljenog na suprotstavljenim stranama. “Građansko pravo možda je prikladnije za složena suđenja za ratne zločine negoli običajno pravo”, kaže, jer ne ovisi o suradnji branjenika. Građansko pravo sucima daje puno važniju ulogu jer upravo oni proučavaju dokaze i predstavljaju svoja saznanja, koja zatim obrana pokušava osporiti. “Branjeniku koji ne surađuje moglo bi se uskratiti pravo na suđenje temeljeno na suprotstavljenim stranama.” Rijetki su pokazali više zlobe i pakosti od Šešelja. Prema mišljenju suda njegov najuvredljiviji potez je zloporaba vlastite internetske stranice, kojom se upravlja iz Beograda, za objavu povjerljivih sudskih dokumenata i otkrivanje imena zaštićenih svjedoka. S obzirom da se predao tribunalu 2003., opetovano je naglašavao da koristi taj sud kao političku pozornici jer je to “prije svega jedan politički sud” kojega je ustanovio Zapad da bi kaznio Srbiju. Šešelj je optužen za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, a optužba ga drži odgovornim za ubojstva, silovanja i razbojništvo počinjena od strane bandi srpskih paravojnih postrojbi koje je mobilizirao 1991. za borbe u Hrvatskoj i BiH. Presuda se očekuje ove godine. “Prezirem ovaj sud i ovdje sam samo da bih ga zdrobio”, hvalisao se Šešelj. “Možda će to uzeti fizički danak, ali uživam u tome. Provodim se kao nikada u životu.”

Marlise Simons