Anders Behring Breivik, Norvežanin koji je priznao krivnju za masovna ubojstva prošlog mjeseca, bio je opsjednut islamom, ali pun hvale za Nizozemsku, predvodnicu oživljavanja protudoseljeničke desnice u sjevernoj Europi.

Nakon desetljeća rastućeg javnog bijesa, agresivno protuimigracijski i protumuslimanski političar Geert Wilders danas predvodi treću po veličini stranku u Nizozemskoj, koja održava vladu na vlasti.U Slotervaartu, uglavnom doseljeničkoj četvrti na jugozapadu Amsterdama, Maria Kuhlman s prijateljima jednog je ramazanskog poslijepodneva promatrala kako muslimanske obitelji šetkaju. Neki su muškarci imali brade i bili odjeveni u halje, dok su žene maramom omotale glave. Krupnija plavuša je povikala: “Naprijed, Wilders!”Wildersova Stranka slobode, koju obilježava kombinacija rasističke retorike i poziva na veću socijalnu potrošnju, u lipnju 2010. godine na izborima je osvojila 15,5 posto glasova. Nedavno su odbačene optužbe kojima ga se teretilo za govor mržnje jer je usporedio Kuran s “Mein Kampfom”, nazvao džamije “domovima mržnje”, izjavio kako sve imigrante i njihovu djecu treba deportirati te upozorio na navodni muslimanski plan stvaranja “Eurabije”. Odbio je naše opetovane pozive na intervju.Iako se brojni Nizozemci stresu od gađenja kad čuju njegove riječi, on u svojim govorima ipak priziva postojeće, prisutne strahove. “Ponekad se bojim islama”, priznala je gore spomenuta Maria Kuhlman. “Preuzimaju cijelu četvrt i vrlo su snažni. Ne volim Wildersa. Smatram da je svinja, ali on otvoreno i jasno izražava ono što mnogi ljudi misle.”Sada, nakon Norveške, Nizozemci preispituju svoja stajališta. Svi su se preplašili ubojstava, rekla je Kathleen Ferrier, članica Kršćanskodemokratske stranke rođena u Surinamu, koja se usprotivila kad je njezina stranka htjela pristupiti vladi koju je poduprijeo Wilders. “Iz norveškog slučaja postalo nam je jasno koliko nizozemsko društvo živi na samom rubu živaca”, objasnila je. “Wildersove riječi prepune su mržnje, a nitko im se ne protivi. Ne poričem slobodu govora, ali jednako tako smo odgovorni za učinke i posljedice svojih riječi.”Maria Kuhlman živi u četvrti Slotervaart već 36 godina, ali danas kaže: “Više se ne osjećam kao kod kuće”. Slotervaart je izgrađen tijekom 1950ih, a sada šezdesetak posto njegovih stanovnika čine doseljenici ili njihova djeca, uglavnom iz Maroka ili Turske. Ovdje je stopa zločina vrlo visoka, osobito među doseljenicima iz druge generacije.

Kad je Maria spomenula susjeda doseljenika, najednom se gorko nasmijala i rekla: “On ne radi, ja radim. Radim u smjenama. Plaćam poreze. Ja radim za njih!”Još jedan stanovnik te četvrti, Willem Stuyter, dodao je: “Već je prekasno. Za deset godina ovo će biti muslimanska zemlja”.I dok Nizozemce izjeda pitanje vlastitog identiteta, i muslimani imaju sličan problem. Ahmed Marcouch (42), sin nepismenog doseljenika iz Maroka, sada zastupnik laburista u parlamentu, tvrdi kako se ovdje odvijaju dvije usporedne krize identiteta. Muslimani uglavnom dolaze iz siromašnih i neobrazovanih dijelova Maroka i istočne Turske te se čvrsto drže tradicionalnih vrijednosti i džamija kao obrane od sekularnog društva koje promiče individualizam, ravnopravnost spolova i prava homoseksualaca.“Nisu govorili nizozemski, nisu poznavali samu državu, a seksualnu revoluciju, feminizam i anarhizam mladih shvaćali su kao provokaciju, društvenu dekadenciju”, objasnio je Marcouch. Prisjetio se kako je njegov otac s gađenjem znao reći: “Ovdje su žene glavne.” Doseljenici druge generacije, koji su tečno govorili nizozemski, ali nisu bili smjesta prihvaćeni od strane društva, bili su izloženi još većim rizicima. Znatan broj njih, priznaje Marcouch, okrenuo se zločinu. Imali su probleme s vlastitim identitetom i pitali se: “Tko sam ja? Odakle sam? Mogu li postati Nizozemac?” Istodobno, nastavlja Marcouch, nizozemski političari promicali su ekonomsku integraciju, odnosno jezičnu i radnu obuku. “Nisu shvaćali važnost vjerskog identiteta kod imigranata.” Nisu uspjeli shvatiti bijes koji je nastajao zbog sve većeg broja doseljenika. “Strah je prisutan na obje strane”, kaže.Istočno od Amsterdama, u Almereu, 30 posto glasača na izborima je poduprijelo Wildersa. Raihsa Sahinoer, 24godišnja kći doseljenika iz Surinama, izjavila je kako je to ne iznenađuje. “Wilders kaže da se svi moramo vratiti, čak i ako smo rođeni ovdje. To se ne tiče samo muslimana, u pitanju su i ljudi druge rase.” Kaže kako živi jednako kao i Nizozemci. “Ali, onda nam kažu da nismo Nizozemci ako nismo bijelci.” Osjeća li se kao Nizozemka? “Ne”, spremno je odgovorila, zatim zastala i upitala: “Što to znači biti Nizozemac?”

Steven Erlanger