Moleendo Stewart ne može sa sigurnošću reći što je uzrok njegovih cjeloživotnih problema sa spavanjem. Ali sumnja na par stvari. Prva je djetinjstvo provedeno u glasnim, nemirnim četvrtima Miamija. “Po cijelu noć slušate pucnjavu i dilere”, kaže Stewart (41), koji sada živi u Brooklynu. Druga je njegova težina, svih 117 kilograma.

Stručnjaci za san ukazali bi na još jedan čimbenik koji radi protiv Stewarta, a to je činjenica da je crnac. Ideja da rasa ili etnička pripadnost utječu na kvalitetu sna razmjerno je nova među znanstvenicima koji se bave istraživanjem spavanja. Studije pokazuju da u Sjedinjenim Američkim Državama bijelci spavaju više i kvalitetnije od pripadnika ostalih rasa. Crnci spavaju najkraće i najnemirnije. Ono što znanstvenici ne znaju jest zašto je to tako. “Trenutno ne možemo sa sigurnošću reći da je riječ o genima ili odgoju, o rasi ili društvenoekonomskim prilikama”, kaže Michael A. Grandner, profesor u Centru za spavanje i neurobiologiju pri Sveučilištu Pennsylvanije. Ali kad je riječ o spavanju “postoji taj jedinstveni faktor rase kojega još pokušavamo shvatiti”. Liječnici tvrde da bi otkrivanjem tajne rasnih razlika u spavanju dobili uvid u to zašto neke manjinske skupine imaju viši krvni tlak, to jest zašto su kod njih u višoj mjeri zastupljeni poremećaji poput pretilosti ili bolesti poput dijabetesa. Smatraju kako bi više sna i kvalitetniji san kod imigranata također pridonio prekidanju začaranog kruga siromaštva i loših životnih uvjeta. “Kad osobe noću ne spavaju dovoljno, dalju su manje produktivne, a i zdravstveno stanje im je lošije”, kaže Mercedes R. Carnethon, profesorica preventivne medicine pri Sveučilištu Northwestern u Illinoisu. Prema studiji objavljenoj u lipnju, sudionici bijelci s područja Chicaga u prosjeku su spavali 7,4 sata na noć, Hispanci i Azijci 6,9 sati, a crnci 6,8 sati.

Kvaliteta sna, koja se definira kao lakoća kojom osoba zaspi i duljina neprekinutog sna, također je bila viša kod bijelaca nego kod crnaca. Dok su ta saznanja u skladu s rezultatima ranijih studija, ovo je istraživanje na čelu s Carnethon uzelo u obzir čimbenike rizika kao što su kardiovaskularne bolesti, apneju i pretilost. Crnci i pripadnici drugih manjina, koji su statistički skloniji tim problemima, i dalje spavaju manje i nemirnije od bijelaca. Jedan od očitih krivaca za to, smatra Carnethon su društvenogospodarske prilike. S obzirom da je Chicago i dalje prilično radno i etnički odijeljen grad, “crnci i Hispanci koji su sudjelovali u našoj studiji uglavnom žive u četvrtima bližima prometnim cestama, pa na njihov san utječe buka prometa, kao i buka s ulice, a ima i više zločina, što je iznimno stresno”, navodi Carnethon. Ljudi iz siromašnijih četvrti također nerijetko rade na nekoliko poslova ili imaju neuobičajeno radno vrijeme, što isto tako utječe na san.Ideja da razlike u radnim i životnim uvjetima objašnjavaju rasne razlike po pitanju spavanja vrlo je popularna među znanstvenicima. No istraživanja koja su uzela u obzir radne i životne uvjete daju naslutiti da je odgovor puno složeniji. U najmanje jednom istraživanju stručnjaci su došli do zaključka da društvenogospodarski čimbenici koji utječu na san ovise o rasi i spolu. Na primjer, na Hispanske muškarce, odnosno njihov san pogubno je bilo ako su bili razvedeni ili udovci, dok je samački život uzimao danak na Azijcima. Neobrazovane Azijke imale su više problema sa spavanjem od bjelkinja slične razine školovanja. Svi muškarci u vezama spavali su bolje od samaca, neovisno o kvaliteti tog odnosa, dok je kod žena kvaliteta veze često utjecala na san.

“Društveno-gospodarski uzroci su prisutni”, kaže Grandner, voditelj tog istraživanja, “ali gospodarski su manje važni. Dok su društveni primarni.”Druga je, pak, studija, mjerila san uzimajući u obzir školovanje, prihod i zaposlenost. Crnci su po noći u prosjeku spavali 82 minute manje od bjelkinja, koje su spavale najbolje od svih ispitanika. Naravno, određivanje učinaka društvene nejednakosti nije nimalo lako. “Postoje i mnogo suptilnije razlike” među ljudima od razine prihoda i školovanja, kaže Kristen Knutson, profesorica medicine pri Sveučilištu Chicaga i autorica navedene studije. “Ni na koji način nismo kontrolirali razinu stresa, a neki AfroAmerikanac neminovno osjećaje određene društvene pritiske kojima bijelac sa sličnim primanjima i obrazovanjem nije izložen.” Moleendo Stewart s početka članka kaže kako smatra da i diskriminacija igra određenu ulogu u njegovim problemima sa spavanjem.“Osobe koje osjećaju da imaju kontrolu nad vlastitim životom noću se osjećaju sigurno, lakše zaspu, dobro spavaju, ujutro se bude i sve to ponavljaju”, kaže Lauren Hale, profesorica preventivne medicine na fakultetu Stony Brook u New Yorku, pozivajući se na istraživanje koje je provela 2009. godine. “Takav ciklus izostaje ne samo kod crnaca i manjina, već i kod ostalih diskriminiranih skupina.”Ipak, neki znanstvenici nisu spremni u potpunosti odbaciti utjecaj biologije. U studiji koja će tek biti objavljena, Grandner je došao do zaključka da osobe koje kraće spavaju češće imaju povišenu količinu Creaktivnih bjelančevina, no točno koliko povišenu ovisi o rasi. Naime, tijelo proizvodi Creaktivne bjelančevine prilikom pojave upalnih procesa, a već prije je dokazano kako one imaju određeni utjecaj na probleme sa spavanjem.

Douglas Quenqua