Banke ulijevaju sredstva u fondove za razvoj tehnologije, bogati klijenti i institucije bore se za svoj djelić vlasništva novih tvrtki, rastu očekivanja oko pojave novih tvrtki na tržištu dionica, a dok se mašinerija Wall Streeta ubrzava, mnogi ulagači, koji se zorno sjećaju propasti internetskih tvrtki prije deset godina, pitaju se hoće li ovaj novi trend ponovno donijeti brojne opasnosti.

Procjena vrijednosti tvrtki drastično raste. Ulaganja u Facebook i Zyngu u posljednje su dvije godine bila pet puta veća od navodne vrijednosti tih tvrtki. Groupon, društveni servis za kupovinu, navodno razmatra inicijalnu javnu ponudu prema kojoj bi tvrtka bila procijenjena na 25 milijardi dolara, a prije nešto manje od godine dana radilo se o 1,4 milijarde dolara. “Bojim se da ulagači misle da će svaki društveni servis biti dobar poput Facebooka”, kaže Roger McNamee, izvršni direktor tvrtke Elevation Partners i jedan od ulagača u Facebook, koji je na vrhuncu interesa za internetske tvrtke 1999. godine bio suvlasnik privatnog fonda za ulaganje u dionice Silver Lake Partners. “Sad postoji nekoliko vrlo privlačnih tvrtki, no iznenadilo bi me da novi val društvenih servisa bude uspješan kao prvi.” Pomama za internetskim tvrtkama krajem devedesetih i danas znatno se razlikuje. Ponajprije, tržište dionica nije zatrpano ponudama. Prema podacima tvrtke Morgan Stanley, 1999. godine u sektoru tehnologije bilo je 308 inicijalnih javnih ponuda, gotovo polovica ukupnih ponuda te godine. No, 2010. godine ih je, prema podacima Thomson Reutersa, bilo tek 20. Što je još važnije, mlade tvrtke koje se bave tehnologijom privukle su toliki interes ulagača jer se bave stvarnim poslovanjem, a ne samo klikanjem. Tvrtkama poput Facebooka prihodi rastu velikom brzinom, tako da će Groupon, koji profitabilno posluje još od lipnja 2009. godine, ove godine ostvariti nekoliko milijardi dolara prihoda. Godine 1999. internetom se služilo 248 milijuna ljudi, manje od pet posto svjetskog stanovništva, a otad su širokopojasni internet i služenje osobnim računalima postali uobičajena pojava. Danas se internetom koristi svaki treći čovjek, otprilike 2 milijarde ljudi. Wall Street je internetskim tvrtkama devedesetih privukla mogućnost zarade od dovođenja tvrtki na tržište.

Na vrhuncu interesa 1999. godine, prema podacima Thomson Reutersa, ostvareno je 1,3 milijarde dolara dobiti od potpisničkih naknada. Međutim, kako je oduševljenost rasla, mnoge su tvrtke uložile same i u ime svojih klijenata putem posebnih fondova i izravnih ulaganja. U mnogo su se slučajeva banke opekle kao i obični ulagači. “Fondovi udruženog kapitala s kojima smo radili 2000. godine na kraju su jako loše poslovali jer su mnoge tvrtke u koje smo ulagali bankrotirale nekoliko mjeseci nakon inicijalne javne ponude”, kaže Thomas Weisel, osnivač investicijske banke Thomas Weisel Partners Group koja je procvala tijekom prvog vala internetskih tvrtki. Njegovu je tvrtku lani kupila tvrtka Stifel Financial. Mnogi danas strahuju što će se dogoditi s golemom količinom novca koji banke ulažu u nove internetske tvrtke, a osim njih, sredstva gomilaju i tvrtke koje se bave rizičnim ulaganjima, “hedge” fondovi i privatni ulagači. U posljednjih pet mjeseci mnogi ulagači prikupljaju goleme svote za nova ulaganja. Accel Partners, jedan od ulagača u Facebook, podiže kredit od 2 milijarde dolara radi ulaganja u Kinu i SAD, a Bessemer Venture Partner zadužit će se za 1,5 milijardu dolara radi pokretanja novog fonda. Kako se novac gomila, mnogi se boje da se neće uložiti na odgovoran način. Kako postoji tek nekolicina vodećih uspješnih tvrtki, mnogi bi ulagači mogli uložiti u gubitnike ili uložiti previše, kaže Paul Meeks, koji je 2000. godine bio upravitelj Merryl Lynchova fonda za strateška ulaganja u internetske tvrtke koji je izgubio 70 posto vrijednosti. “Kad vidite kako se nabacuju procijenjenim vrijednostima, malo se zamislim i pomislim da bi za taj novac tvrtke stvarno trebale biti posebne”, dodaje Meeks.

Evelyn M. Rusli, Verne G. Kopytoff; Peter Lattman doprinio izvještaju