Bijes ulagača i poreznih obveznika sve se jače osjeća na Wall Streetu, koje je uporište globalnih nevolja. Građani Sjedinjenih Država, ali i ljudi diljem svijeta, žele što prije vidjeti glave financijaša na panju. “Tko se to poigrao našim novcem, tko je lagao, krao i varao”, opravdano pitaju ulagači i obični građani, posebno oni koji su izgubili posao ili ušteđevinu. Pitanje odgovornosti i krivnje nadvilo se nad američkim pravosuđem.

Brojni akteri Wall Streeta, a napose pravnici, ističu da skalp Bernarda Madoffa, simbola financijske prijevare, nije nimalo umirio gnjevnu masu. Štoviše, ljudi su sada spoznali da čelnici banaka, osiguravajućih društava, fondova i drugih financijskih institucija nisu učinili ništa da se spriječi prijevara i zaštite ulagači. U takvoj naelektriziranoj atmosferi vodeći ljudi financijskih kuća u Sjedinjenim Državama imaju nimalo ugodan zadatak, predstaviti tromjesečne rezultate i planove kompanija. Naime, izvršni se direktori suočavaju s dilemom. Na sastanak dioničara mogu izaći i reći: “Gledajte, treba biti iskren. Ovaj gubitnik pred vama trebao bi odstupiti”. Problem tog pristupa je u tome što će potaknuti strmoglavi pad kompanije, i to istog popodneva, još i prije nego što sastanak završi. Takav nastup jasan je signal da je tvrtka u ozbiljnim poteškoćama, slijedom čega se može očekivati dramatičan pad dionica na burzi, masovni pozivi vjerovnika na vraćanje duga, panika među klijentima i partnerskim bankama te u konačnici i više nego upitan opstanak kompanije. Postoji i plan B. Izvršni direktor može izraziti zadovoljstvo poslovanjem tvrtke i situaciju prikazati u dobrom svjetlu. No, ako se naknadno pokaže da situacija u kompaniji odudara od izjave, direktoru prijeti tužba, a ako se pokaže da je poduzeće u velikom raskoraku s onim izrečenim, direktoru ne gine zatvorska kazna. Brojni američki pravnici ističu da nema uporišta za obranu direktora koji bi eventualno iskrivljavanje slike o poduzeću pravdali sprečavanjem navale na šaltere i pokušajem spašavanja kompanije. Oni smatraju da bi čelnici banka trebali govoriti istinu ma kakva ona bila. Nasuprot njima savjetnici rukovoditelja smatraju da je potrebno zaštiti ulagače i partnere kompanija te ni pod koju cijenu dopustiti navalu štediša i ulagača koja bi dovela do kolapsa banaka i prouzročila još veće štete u gospodarstvu. Stoga su rukovoditelji američkih financijskih institucija pod forenzičkim mikroskopom slijedom čega se važe svaka njihova riječ. Prema navodima nekih sudionika Wall Streeta, top-menadžment vodećih američkih institucija poput Lehman Brothersa i AIG-a nije vjerovao da bi kriza mogla poprimiti ovakve razmjere, no to je sada manje važno jer sudovi pokušavaju ustanoviti je li bilo riječi o laganju ulagača i plasiranju netočnih informacija. Osim iznošenja laži preostale dvije stavke na kojim se temelje optužbe su varanje i krađa. Naime, potrebno je ustanoviti jesu li čelnici kompanija trgovali dionicama na temelju insajderskih informacija čime ne samo da su izbjegli sudbinu brojnih malih ulagača nego su dobro zaradili.

činjenice

Bear Stearns
“Stanje u bilanci je odlično… Ne vidimo nikakav pritisak na našu likvidnost”, rekao je predsjednik Uprave Bear Stearnsa, Alan Shwartz, 36 sati prije propasti banke.

Fannie Mae
“U silazni gospodarski ciklus ulazimo sa 17 milijardi više u odnosu na obveznu razinu kapitala”, rekao je predsjednik Uprave Fannie Mae, Daniel Mudd, šest mjeseci prije vladine intervencije.

Traženje krivca
U SAD-u je prisutna tradicija prema kojoj se inzistira na traženju krivaca svaki put kada se pojavi recesija. Pravnici će imati pune ruke posla tražeći gdje su bile nepravilnosti u ponašanju aktera Wall Streeta.