Vijest da će Siemens ukinuti gotovo 17.000 radnih mjesta u tren je oka obišla sve njemačke medije. Zapravo se spominje oko 5000 mjesta u Njemačkoj, čak se i ne navode zemlje koje će biti još pogođene. Siemens je gigant koji djeluje praktično na svih pet kontinenata svijeta.

Ukupno zapošljava više od 430.000 suradnika, a oko 130.000 su u Njemačkoj. Vijest o prestrukturiranju i ukidanju radnih mjesta slikovito svjedoči kako su svi tradicionalni instrumenti zaštite posloprimaca zapravo ostali u srednjem vijeku. Ta vijest razlikuje se čak i među njemačkim medijima, ovisno iz koje savezne zemlje se javljaju. Tako će dopisnik Bavarskog radija javiti o 500 radnih mjesta u Nürnbergu, oko 900 u Münchenu ili čak 1300 u Erlangenu. O ostalim pogonima i u samoj Njemačkoj u Bavarskoj nikoga ne zanima. Sindikat je pak najavio kako će “provjeriti” te mjere štednje i kako su “skandalozne” s obzirom na to da Siemens dobro posluje. Isto je tako jasno da čak i ako dođe do sukoba, njemački sindikat zanimaju samo otkazi u zemlji. Oko 5150 radnih mjesta koja će nestati u drugim zemljama Europe sigurno neće biti predmet razgovora, a za još 6350 radnih mjesta Siemensa koja će biti ukinuta u pogonima izvan Europe ih zapravo nije ni briga. Dok jedni već odavno komuniciraju Blackberryjima i na videokonferencijama odlučuju o sudbinama čitavih pogona, drugi jedino mogu izvaditi svoje zviždaljke i stajati pred tvorničkim vratima. Ta je očita nejednakost zapravo realnost mnogih multinacionalnih kompanija: nema naznaka nekakve osobite solidarnosti koja bi prelazila nacionalne granice. To su na svojoj koži okusili i Nijemci kada se ukidao pogon Nokije u Bochumu i kada su ostali pogoni tog koncerna u Europi tek načelno iskazali solidarnost prema očito već bivšim kolegama, više se radujući da je to pogodilo “njih”, a ne “nas”.
(DW)