Umorstvo zbog časti ima dugu povijest u cijelom Iraku, pa tako i ovdje u poluautonomnoj regiji Kurdistan.

U Kurdistanu je između 1991. i 2007. godine u ime časti ubijeno preko 12.000 žena, tvrdi Aso Kamal iz Mreže protiv nasilja Doaa. Službene državne brojke puno su niže, a kurdski zakon iz 2008. godine odredio je da je umorstvo iz časti jednako bilo kojem drugom umorstvu. No, u praksi ono ustraje, a taj zločin se često prikriva tako da se pokušava prikazati kao samoubojstvo. Premda neki irački zakonodavci pokušavaju eliminirati umorstva iz časti, jedan slučaj zorno ilustrira koliko je teško iskorijeniti duboko usađen plemenski zakon časti.Sirwa Hama Amin (22) zaljubila se u svog susjeda Arama Jamala Rasoola (27) u ovom selu na sjeveru Iraka. Sirwa i Aram odrasli su svatko s jedne strane prašnjavog seoskog puta. Aramov otac Jamal Rassol Salih (58), umirovljeni general kurdske vojske (pesh merga), 1993. godine pomogao je Sirwinoj obitelji da se doseli u Dokan iz Irana, pa su te dvije obitelji postale iznimno bliske. Poput generala Saliha, Sirwina braća i ujaci pridružili su se kurdskoj vojsci i dominantnoj političkoj stranci u gradu. Jedan od njezine braće oženio je generalovu kći i postao njegov tjelohranitelj.Par je isprva krio svoju vezu jer je general Salih rekao da Aramove rođake smatra neposlušnim vojnicima i vragolanima, a Sirwina obitelj rugala se Aramu zbog šepanja. A onda je Sirwu brat ulovio kako šalje poruke Aramu. U Iraku su mobilni uređaji i internet omogućili ljubavnicima komunikaciju necenzuriranu od strane obitelji, objasnila nam je Behar Rafeq, upraviteljica Utočišta za ugrožene žene u Erbilu. Ali, dodaje i da je od 24 žene smještene u utočištu, njih 15 bilo izloženo prijetnjama i nasilju upravo zbog komunikacije putem mobitela.Sirwa je rekla da su joj rođaci prijetili da će je utopiti.

Postala je zatočenica u vlastitom domu, a navodno su je i tukli.Ona i Aram postali su očajni, nastavlja svoju priču, pa su čak počeli razmišljati o samoubojstvu.Sirwa se iskrala iz kuće 2. rujna 2009. godine. Aram ju je čekao u automobilu s granatom koju je ukrao od oca. Otišli su na policiju i objasnili da im prijete jer se žele vjenčati. No, Arama su zadržali u pritvoru zbog posjedovanja oružja, a Sirwu su poslali u utočište. Par se obratio sudu, pa su se nakon dva tjedna vjenčali. Sirwa kaže kako je njena obitelj pristala na primirje: ako mladenci obećaju da će otići iz Dokana i da se nikada neće vratiti, njezina obitelj složila se da ih neće progoniti.Nastanili su se u gradiću Sulaimaniya, udaljenom tek sat vožnje od Dohana. Sirwa je tri mjeseca kasnije začula pucnje.Našla je supruga prekrivenog krvlju, a jedan od njezine braće uperio je pištolj i u nju. Ubojice su ustrijelile Arama 17 puta, a Sirwu, koja je tada bila u drugom mjesecu trudnoće, četiri puta. Nitko nije uhićen. Lokalna politička stranka, plemenski vođe i klerici okupili su dvije obitelji pred očima cijelog grada. General Salih kaže kako su ga pokušavali nagovoriti da se ne osvećuje sinovim ubojicama. A od Sirwine obitelji tražili su obećanje da neće ubiti i nju. Sirwa sada sa svojim malenim sinčićem živi na udaljenosti manjoj od sto metara od svoje obitelji, koja je se odrekla. I dalje se boji da će ju pokušati ubiti. Svaki put kad izlazi iz kuće, čuvaju ju naoružani članovi obitelji pokojnog supruga. Prema običajima, ona je sada osramoćena te stoga nepodobna za preudaju.General Salih još uvijek je ogorčen na svoje susjede, stranku i plemenske vođe, koji su odbili izvršiti uhićenja. “Mogao bih ih ubiti. Ali neću”, rekao nam je. “Nema zakona.”

John Leland i Namo Abdulla