Mnogi Japanci i Korejci ne mogu predstaviti početak radnog dana bez tvrtkine himne koju pjevaju zajedno s kolegicama i kolegama. Posljednjih godina i u nekoliko velikih čeških poduzeća pojavili su se takvi songovi, koji su u Europi i dalje prije izuzetak nego pravilo. Možda su se himne tvrtki pojavile baš u Češkoj zbog toga što se Česi smatraju vrlo muzikalnim narodom (“co Čech, to muzikant”, kako se to često kaže, odnosno “Česi listom muzikanti”), pa onda šefovi računaju s tim i žele da to iskoriste za jačanje kohezije i lojalnosti u poduzećima. Prvi je u Češkoj s pjevanjem himne u poduzeću počeo ČEZ, nacionalni i regionalni energetski div. To je kompanija s najvećom tržišnom kapitalizacijom u regiji (uključujući i Austriju) – oko 30 milijardi eura. Prije točno tri godine u novosagrađenoj areni Sazka (Lutrija) petnaestak tisuća ČEZ-ovaca slavilo je Dan tvrtke. Na toj proslavi proglašena je “država u državi” koju njezini pripadnici zovu skraćeno ČEZ-ka, skraćeno od Česke energeticke zavody. Tada je rukovodstvo tvrtke na čelu s predsjednikom Uprave Martinom Romanom promotivno otpjevalo himnu “Sila skupine”. Svečana je pjesma bila u kontekstu ČEZ-ova širenja u regiji, pa i šire. Zaposleni u ČEZ-u bili su iznenađeni, odnosno, kako je o tome izvijestio luksuzni časopis ČEZ News, “bili su više nego oduševljeni.” Javnosti je tada objašnjeno da tako nešto nisu izmislili u ČEZ-u, nego da to postoji godinama u uspješnim kompanijama ne samo na Dalekom istoku nego i u Sjedinjenim Američkim Državama, na primjer, u Microsoftu i General Electricu, ili britansko-nizozemskom Shellu, gdje se na taj način njeguje “osjećaj pripadnosti tvrtki kao motivacijski faktor.” Glasnogovornik ČEZ-a Ladislav Križ, koga u medijima ovdje ima toliko da je poznatiji od svih dosadašnjih ministara energetike zajedno, odbacio je tvrdnje da zaposleni moraju himnu, ako je neće pjevati, makar saslušati prije početka posla. Jedan građanin tim je povodom izjavio: “Ja bih, da imam njihovu plaću, pjevao i po dolasku i odlasku na posao.” Prosječna neto plaća u ČEZ-u iznosi i za češke prilike visokih 1300-1400 eura.

Odustali od himne
Saznalo se da je tekst za himnu napisala ovdašnja najskuplja skladateljica Gabina Osvaldova, a glazbu František Soukup. Narudžba od autora pojedinačno je, kako je procijenjeno, stajala barem stotinjak tisuća kruna (jedna kuna vrijedi oko 3,4 krune). Mnogi su to odmah doveli u vezu s cijenom struje koja je ovdje gotovo izjednačena s onom u Njemačkoj, pa su komentari bili tipa “eto na kakve gluposti troše novac, nije čudo da je struja tako skupa”. Ukratko, zbog himne se digla velika prašina te su ideja i provedba ismijani… Poslije toga “Sila skupine”, kako tvrdi pomenuti glasnogovornik Križ, nikad više nije izvedena ni na jednom skupu korporacije, što ne znači da ČEZ više ne njeguje “osjećaj pripadnosti tvrtki kao motivacijski faktor”, nego da to ne čini himnom na velikim skupovima. Iako je, dakle, ČEZ odustao od himne, kako se ne bi pravila sprdnja, ideja je zarazila druge. Na primjer, zarazila je šefove plzenske energetsko-stojarske tvrtke Škoda, “majke češke industrije”, koja je, za razliku od imenjakinje u autoindustriji, neslavno prošla kroz privatizacije i samo je sjena nekadašnje veličine. Preostalima u divu koji je nekad imao gotovo 20.000 zaposlenih treba vratiti samopouzdanje pa je valjda, čini se, naručena himna koju je napisao Lou Fananek Hagen na poznatu pjesmu Jaromira Vejvode “Škoda lasky” (što bi se prevelo kao “Šteta za ljubav”). U stihovima se ističe značenje i slavna povijest brenda Škoda “koji cijeli svijet zna”.

Interna pjesma
Lou Fananek Hagen autor je himne još jedne velike tvrtke – nacionalne aviokompanije ČSA, koja je bila u gubicima posljednjih nekoliko godina. Zato pjesnik “angažirano” poetizira o “izlasku iz crvenih brojki”, uzdiže “šljakanje iz petnih žila” te učinak novih letjelica. I druge velike tvrtke, za koje se zna da imaju himne, iz bojazni od negativnog reagiranja javnosti negiraju da imaju himne. “Česke aerolinije nemaju nikakvu službenu himnu. Ta se pjesma čula samo na susretu zaposlenih”, tvrdi glasnogovornica Daniela Hupakova. Zašto onda tvrtke uopće plaćaju masne honorare autorima tih pjesama? Može se reći da je u izvjesnoj mjeri to moda, ali ne samo to. “Šefovi smatraju da to pomaže stvaranju veza između zaposlenih i poslodavaca”, kaže Ivan Novy, stručnjak za radnu i poduzetničku kulturu na Visokoj ekonomskoj školi u Pragu (VŠE). Upozorava da se forme te kulture moraju usklađivati s nacionalnom kulturom i tradicijama, odnosno “himne mogu imati smisla u kulturama japanskih, korejskih, pa i američkih tvrtki”, tvrdi Novy, ali ne preporučuje tu formu u češkoj sredini “jer ovdje više izazivaju podsmijeh i otuđivanje od tvrtke nego pozitivan efekt”.

SSSH: I u nas bi se mogle pjevati himne tvrtki

Nije mi poznato da u Hrvatskoj ijedna tvrtka provodi japansku praksu pjevanje himne poduzeća. U nas toga nema, izjavila nam je Ana Knežević, predsjednica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. “Takva praksa ne bi bila naodmet. Bilo bi korisno da se konačno počne razvijati korporativna kultura. Iako strane tvrtke u nas unose promjene, bilo bi dobro da se i druga poduzeća ugledaju na njih te da organiziraju jednom godišnje dan tvrtke, rezerviran za druženja i objavljivanje poslovnih rezultata, gdje pjesma, pa makar i himna tvrtke, nije naodmet. To pomaže stvaranju društveno odgovornog ponašanja. Poslodavci trebaju prihvatiti da radnici nisu samo brojevi, nego partneri”, zaključila je Knežević. U HGK su nam kazali da im nije poznato da u Hrvatskoj postoji praksa korporacijskih himni. Sonja Nušinović iz Odnosa s javnošću HGK kazala je i da ne mogu komentirati takvu praksu u drugim zemljama.
(K. P., D. B.)