Iako mnoge i dalje brine štetnost umjetnih zaslađivača, i dalje ih konzumiraju kako bi izbjegli šećer i kalorije. Na tržištu umjetnih zaslađivača godišnje se zaradi 1,5 milijardi dolara. Svijet znanosti, pak, nudi dvojne zaključke. Za svaki bi se zaslađivač lako moglo naći istraživanje koje nudi utješnu analizu za sigurnu konzumaciju te jedno koje navodi potencijalno opasne učinke.

Usto, neki će se dugoročni učinci očitovati tek nakon desetljeća konzumacije zaslađivača, a dotad se mnogi u odabiru zaslađivača povode za mitologijom i hirom. Alissa Kaplan Michaels, savjetnica za odnose s javnošću iz New Yorka, toliko se zorno sjeća jednog događaja iz djetinjstva da je nije briga za utješne navode Američke uprave za hranu i lijekove. Naime, Allisa je saznala da su tijekom sedamdesetih štakori koji su jeli velike količine saharina, koji se tada prodavao pod nazivom Sweet’N Low, oboljeli od karcinoma mjehura. Uprava je 2000. godine maknula upozorenje sa saharina nakon što se istraživanjem pokazalo da saharin drukčije djeluje na štakore i ljude, no Allisa u džepu i dalje nosi vrećice sukraloze, koja se prodaje pod nazivom Splenda. “I to sve zbog karcinoma kod štakora”, kaže. “Ne mogu to izbiti iz glave.” Znanstveni dokazi ponekad nas ustraše, a ponekad umire. Veliko istraživanje koje je proveo jedan institut za istraživanje karcinoma u Italiji pokazalo je da se štakori koji su konzumirali aspartam, koji se prodaje kao Equal i NutraSweet, češće obolijevaju od leukemije i limfoma. No Državni institut za karcinom u Marylandu obradio je podatke o pola milijuna umirovljenika te nije utvrdio nikakvu povezanost između pića s aspartamom te tih oblika karcinoma. Savezna uprava za lijekove tri glavna umjetna zaslađivača koja su danas dostupna na tržištu – saharin, aspartam i sukralozu – opisuje kao “općenito sigurne”. “Znanstvena zajednica smatra da su provedena potpuno odgovarajuća testiranja bilo kakvog potencijalnog oblika toksičnosti”, kaže Gary Williams, profesor patologije koji je sudjelovao u ispitivanjima sigurnosti umjetnih zaslađivača, od kojih su neka financirali i sami proizvođači. “Ja pijem dijetna pića.”

Umjetni su zaslađivači znatno slađi od šećera pa se konzumiraju u vrlo malim količinama. Naime, većina bijele tvari u vrećicama zaslađivača samo su sredstva za popunjavanje, a u testiranju na životinjama koristile su se stotine ili tisuće puta veće doze. Međutim, protivnici umjetnih zaslađivača, osobito aspartama, kažu da se kod konzumenata javljaju glavobolje, neurološki poremećaji i karcinomi, a da nadzorna tijela to ignoriraju. Centar za znanost u javnom interesu, organizacija za zaštitu javnog zdravstva, oštro kritizira uputu o “izbjegavanju” proizvoda od saharina i aspartama, no sukralozu i neotam, novu vrstu zaslađivača, smatra sigurnima. Centar također upozorava na kalijev acesulfam, manje poznati zaslađivač koji se uz druge zaslađivače koristi u pićima i pekarskim proizvodima radi okusa sličnijeg šećeru. Centar ističe da steviju, zaslađivač biljnog porijekla, treba konzumirati “s oprezom” jer su istraživanja karcinoma provedena na samo jednoj vrsti laboratorijskih životinja.Saharin, aspartam, sukraloza i kalijev acesulfam molekule su koje potiču aktivnost nekih bjelančevina na jeziku, aktivirajući neurone koji mozgu signaliziraju da je tvar slatka. Pretraga na Googleu otkriva zabrinutost korisnika: “Izaziva li NutraSwet karcinom mozga? Spada li Splenda u istu porodicu kemijskih spojeva kao i DDT? Što je s istraživanjima koja pokazuju da umjetni zaslađivači debljaju unatoč smanjenom broju kalorija?” Walter Willet, pročelnik Odsjeka za nutricionizam na Fakultetu javnog zdravstva Sveučilišta Harvard, smatra da ljudi mogu sami donijeti razumne odluke. “Rijetko kad možemo biti potpuno sigurno oko nečega u životu”, kaže. “Najvažnije je izbjegavati jasne i velike rizike, kao što su pušenje, pretilost te redovita konzumacija gaziranih pića.” Što se tiče relativnog rizika, “umjetno zaslađena pića znatno su manje štetna od pića zaslađenih šećerom”, ističe Willett.

Kenneth Chang