Dok Kim Jong-un, mladi sjevernokorejski vođa, učvršćuje svoju vlast, Kina je sve frustriranija zbog ratobornog ponašanja svojeg dugogodišnjeg saveznika. Otkako je prije šest mjeseci na vlasti naslijedio oca Kim Jongila, mladi se Kim brzo udaljio od Obamine administracije te Sjevernu Koreju vratio na put razvoja nuklearne bojne glave koja bi u sljedećih nekoliko godina mogla pogoditi Sjedinjene Američke Države, tvrde analitičari iz Kine i sa Zapada. Međutim, još više iznenađuje to kako je Kim s prijezirom odbacio volju Kine, koja svojom gospodarskom darežljivošću vladu održava na životu.

Na primjer, ubrzo nakon što je Kim preuzeo vlast, kineski doministar inozemnih poslova posjetio je glavni grad Sjeverne Koreje i oštro upozorio Kima da ne provodi ispitivanje balističkog projektila. Novi je vođa svejedno proveo testiranje. Obamina administracija i kineska vlada, koje se oprezno savjetuju o pitanjima vezanim za Sjevernu Koreju, trenutno čekaju hoće li Kim nastaviti putem svojeg oca te provesti treće testiranje nuklearnog oružja. Prva dva provedena su 2006. i 2009. godine. U lipnju je sjevernokorejska novinska agencija najavila da treće testiranje “trenutno” nije u planu, a analitičari tvrde da ta izjava znači da Kim samo čeka pogodniji trenutak. “To smo im posve jasno dali do znanja. Protivimo se bilo kakvim provokacijama”, izjavio je Cui Tiankai, drugi doministar inozemnih poslova u nedavno održanom intervjuu nakon što su ga upitali koliko je treće testiranje moguće. “Vrlo smo izravno i opetovano istaknuli da smo protiv toga.” Kim se jako rano počeo nepredvidivo ponašati. Potkraj veljače njegova je vlada potpisala sporazum s SADom oko zamrzavanja programa nuklearnog oružja i balističkih projektila, čime je pobudio nadu da će biti otvoreniji prema promjenama nego što mu je otac bio. Međutim, šest tjedana kasnije Kim je naredio izvršenje testiranja projektila ne obavijestivši Kinu, što je Washington shvatio kao pokus za lansiranje nuklearnog oružja. Testiranje, koje se dogodilo u travnju, nije uspjelo, no to nije umirilo strepnje Obamine administracije da je Kim spreman nastaviti s programom nuklearnog naoružanja. Odonda je Kim Ustavom formalizirao status Sjeverne Koreje kao “zemlje s nuklearnim naoružanjem”. Kim Jongun, preuzeo je vlast odmah nakon očeve smrti te vrlo brzo odbacio sumnju da će pravu vlast u rukama držati njegovi stariji rođaci. Kako bi se oporavio od sramote nakon neuspjelog testiranja projektila, Kim je krajem travnja Južnoj Koreji uputio ratoborno upozorenje da će “tim za posebne operacije zgromiti podmuklu vlast” predsjednika Leeja Myungbaka.

Za razliku od svojeg šutljivog oca, Kim češće istupa u javnost, naročito sa studentima i djecom, želeći se osiromašenom i ogorčenom puku predstaviti u benignijem svjetlu. Odmah nakon što je Kim preuzeo vlast Kina je, prema navodima u izvještaju Međunarodne krizne skupine, Sjevernoj Koreji dala 500.000 tona hrane i 250.000 tona sirove nafte. No u svibnju je Sjeverna Koreja dva tjedna držala više od dvadeset kineskih ribara u pritvoru. Jedan je ribar opisao kako su mu sjevernokorejski marinci s oružjem upali na brod – ispreturali su sve na brodu, a ribare natjerali da se svuku. Takvo je ponašanje izazvalo buru bijesa na kineskim internetskim stranicama te među inače staloženim kineskim analitičarima koji prate situaciju u Sjevernoj Koreji. Unatoč tome, viši se kineski dužnosnici “ne usude iskoristiti kineski gospodarski utjecaj” protiv Sjeverne Koreje, kaže Shi Yinhong, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Renmin u Pekingu, zato što bi raspad sjevernokorejske vlade doveo do ujedinjenja Koreje i saveza Koreje sa SAD-om. Dapače, što je Kina zabrinutija zbog sve većih nastojanja SAD-a da ograniči angažman Kine, pa tako i što se tiče položaja većeg broja ratnih brodova u Tihom oceanu, manje je spremna pomoći SAD-u u odnosu sa Sjevernom Korejom, ističe Yun Sun, analitičarka stanja u Kini iz Washingtona. “Kina neće pomoći SAD-u i Južnoj Koreji u rješavanju problema Sjeverne Koreje te neće ubrzati rješenje koje joj ne pogoduje jer smatra da je sljedeća na listi”, napisala je Yun Sun u članku objavljenome krajem lipnja. “Peking se ne slaže ni sa jednim dijelom sjevernokorejske politike”, u članku objavljenome u lipnju istaknuo je J. Stapleton Roy, bivši američki veleposlanik u Kini te zamjenik predsjednika upravnog odbora tvrtke Kissinger Associates. No s obzirom na sjećanja na Korejski rat i kako je Japan s Korejskog poluotoka pokrenuo invaziju i okupaciju većeg dijela Kine u razdoblju od 1937. do 1945. godine, “Peking itekako želi zadržati utjecaj nad Pyongyangom te ne dopustiti da mu premoć preotmu druge sile”, napisao je Roy.

Jane Perlez; Choe Sanghun doprinio je izvještaju iz Seoula. Bree Feng doprinjela istraživanju