Republikancima se ponovno smiješi sreća, ili se barem tako čini. Popularnost Baracka Obame je pala ispod 50 posto. Reforma zdravstvenog sustava ništa mu nije pomogla jer većina Amerikanaca smatra da se razbacuje njihovim novcem, a ne vjeruju ni njegovoj sposobnosti da ekonomiju dovede u red. Iako se rast vratio, nezaposlenost je još visoka, a pljenidba kuća i dalje se nastavlja. Također mu šteti izlijevanje nafte u Meksičkom zaljevu jer mnogi smatraju da se loše nosi s posljedicama. Na kraju, 60 posto Amerikanaca smatra da njihova zemlja ide krivim putem.

U studenom će se birati 435 zastupnika Predstavničkog doma Kongresa, a ankete predviđaju velike gubitke za demokrate koji sada uživaju većinu od 39 mjesta. Najvjerojatnije je da će izgubiti većinu. Republikanci imaju manje šanse osvojiti Senat, no trebali bi dobiti dovoljan broj zastupnika da zagorčaju život demokratima. Sljedeće dvije godine za Obamu će biti teže nego prve dvije. Obama zaslužuje da ga se ukori. Ove su ga novine podržavale 2008. i podržavale njegovu razočaravajuću, ali nužnu reformu zdravstvenog sustava. No malo je učinio kako bi smanjio deficit, nije se pokazao spreman reformirati glomaznu vladu te je često pokazivao da kapitalizam smatra kao nešto neugodno što je zatekao preuzevši predsjedničku dužnost. Amerika nužno treba snažnu opoziciju. No američka desnica se nalazi u neredu: podijeljena je na frakcije, ekstremna u brojnim pitanjima te je bez ideja i zajedničkih rješenja. To se tiče i onih daleko od američkih obala. Većinu proteklog stoljeća konzervativna Amerika je bila izvorište mnogih ideja, posebice onih o manjoj vladi. U vrijeme kada je restrukturiranje države prioritet diljem svijeta, disfunkcionalnost desnice je posebno velika nesreća. Republikanci su sada puno manja stranka za razliku od vremena američkoga građanskog rata. Znatan je broj umjerenih republikanaca koji smatraju da u interesu Amerike moraju surađivati s demokratima. Tu je i stara netolerantna, željna oružja, imigrantima nesklona desnica, uglavnom s juga, koja svaki oblik suradnje smatra izdajom, čak i blasfemijom. Cijelu tu sliku zamagljuje pokret “tea-party”, protivnici poreza koji ne vole ni republikance ni demokrate. Optimisti tvrde da sve to nije ništa više od žestoke rasprave koja predstavlja američki sustav. Oni tvrde da je američki konzervatizam uvijek bio pun različitih mišljenja i da sukobi nisu jednosmjerni. Što se tiče ideja, čini se da se republikanci ograničavaju upravo na ono kakvim ih opisuju demokrati: mrsku stranku koja uvijek govori “Ne”. Mogu kritizirati Obamu zbog produbljivanja državnog deficita, no ipak nisu spremni predložiti alternativna rješenja.