Pedesetih godina prošlog stoljeća osmišljen je kao zračni špijun koji može nanjušiti skrivena vojna postrojenja znatno bolje od sovjetske konkurencije. Tako je barem bilo do šezdesetih kad je ruska vojska otkrila način kako srušiti taj sjajni stroj, izazvavši time međunarodni incident.

Unatoč tom zlu glasu Lockheed U2 najpouzdanija je letjelica američkoga vojnog izvidništva. čak i u vrijeme satelitskog nadzora i bespilotnih aviona, ovaj nezgrapni avion kojim se teško upravlja opire se susretu s odlagalištem starog željeza ključnom inteligencijom bojišnice, kako kaže The Times. Nije loše za avion koji je dizajniran pomoću logaritamskog računala i olovke. No poput aligatora i kitova, bezvremeni dizajn nikad ne zastarijeva, dokazujući svoju vrijednost u odnosu na snobovsku konkurenciju tijekom desetljeća, ako ne i eona evolucije. Stoga nikad ne šaljite visokotehnološki senzor ili napravicu da obave posao psa. Psi nadmašuju ljudsku tehnologiju u nizu zadataka, uključujući otkrivanje droge i njušenje bombi, a čak i svog suparnika – uređaj za snimanje magnetskom rezonancijom – u otkrivanju zloćudnih tumora. Nedavno je mješanac Sable nanjušio izvor onečišćenja vode u Lansingu u državi Michiganu. čak ako se i najmanje izlijevanje iz kanalizacije ili deterdžent nađu u gradskom vodovodu, Sable će to zamijetiti. Usto je znatno jeftiniji i brži od laboratorijskih testova koji mogu stajati i do 100.000 dolara, izvještava The Times. Drugdje se psi koriste za otkrivanje bakterija na turističkim plažama i uzgajalištima morskih školjaka. Nažalost, pse neće trebati da otkriju tragove nafte na ugroženim plažama uz Meksički zaljev. Golema naftna mrlja i te kako se lako vidi. No i ovdje su jednostavna rješenja postala glavno, ako ne i najuspješnije oružje. Kako stoji u The Timesu, tehnologija dubinskoga podvodnog bušenja u stalnom je napretku. Međutim, kad su izlijevanje neuspješno pokušali zaustaviti pomoću podmorskih robota i sklepane betonske kupole, naftna industrija okrenula se dobrim starim mrežama, pumpama i kemijskim raspršivačima.

Judith Roos, potpredsjednica korporacije za sanaciju izljeva nafte, koju uglavnom financiraju velike naftne kompanije, za The Times je izjavila da je većina njihove opreme kupljena 1990. godine. “Tehnologija se otad nije znatno promijenila”, izjavila je. Još jedan niskotehnološki sastojak za zadržavanje nafte je kosa, koja je poznata po tome što upija masnoće (što svatko tko nije prao kosu neko vrijeme može potvrditi). Frizerski saloni i saloni za kućne ljubimce daruju tone kose i dlake, a tvrtke koje proizvode čarape daju najlonke. Kosa i najlonke zajedno čine iskoristivu prepreku širenju izlivene nafte. U međuvremenu se uz silan napredak glazbene tehnologije javlja sve više čangrizavih zaljubljenika u retrotrendove. No protivnici glazbene tehnologije s pravom tvrde da su vinilni primjerci albuma “Dark Side of the Moon” koji su stalno slušali sedamdesetih imali bogatiji zvuk od iTunes verzija tih istih pjesama. Kao što je Joseph Plambeck napisao u The Timesu: “Mnogim istančanim ušima komprimirane glazbene datoteke proizvode lošiji zvuk nego glazba na CD-ima, a pogotovo vinilu.” Digitalne glazbene datoteke koje bolje zvuče zamijenit će jednog dana MP3 format. Dotad će ozbiljni ljubitelji glazbe poput fetiša štovati analogne rukotvorine prošlosti. Jon Zimmer, konzultant tvrtke Stereo Exchange, trgovine vrhunskom audioopremom na Manhattanu, za The Times je izjavio da će analogna oprema živjeti dokle god MP3 formati “umrtvljuju glazbu”.

Kevin Delaney

Komentare šaljite nanytweekly@nytimes.com