Da vino ne priznaje granice pokazuje nekolicina slovenskih vinara koji rade ponajbolja, svakako najosobnija bijela vina sjeverne Italije. Riječ je i prvom redu o Jošku Gravneru, revolucionaru vinske proizvodnje koji je prvi počeo proizvoditi vina u amforama, tehnologijom starom najmanje 2000 godina i umalo bankrotirao.

Dugo je trebalo da ljudi shvate kako njegova vina nisu mutna zbog tehničke pogreške u proizvodnji, kao i da oksidativni tonovi u vinu ne znače obvezno da je vino oksidiralo. Kad se svijet uvjerio da su to doista posebna vina i počeo ih plaćati suhim zlatom, Gravner je naletio na minu u Hrvatskoj. Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo je zabranio uvoz njegovih vina jer su mutna i oksidirana. I to se konačno ispravilo pa Gravnerovi sljedbenici poput braće Paola i Valtera Vodopiveca, s talijanskog dijela Krasa iznad Trsta, kao najveće zvijezde dolaze u Zagreb, na Festival vina i kulinarstva u hotel Regent Esplanade 28. i 29. studenoga. Ne treba sumnjati da će ljubitelji vina otvorena duha stvarati gužvu baš na štandu braće Vodopivec. Oni se ne koriste amforama za sva vina, ali tehnologiju fermentacije na kožici grožđa provode i kad vino sazrijeva u drvenim bačvama. Rezultat su dojmljiva bijela vina s taninskim obilježjima, inače svojstvenim crnjacima. Vina su u ustima topla, obično i slana, a mirisima dominira prosušeno voće, kompoti, trave… Braća Vodopivec predstavit će dva vina od vitovske, autohtone sorte slovenskog i talijanskog Krasa, i to “običnu” vitovsku i vitovsku classica, obje iz berbe 2005. U proizvodnji kakvom se bave Valter i Paolo vina i ne mogu na tržište prije nego što prođu tri godine od berbe. A i zašto bi kad tek tada dolaze na prag zrelosti.

Vina s otiskom prsta
Slovenski Talijan ili talijanski Slovenac je i Stanko Radikon. On će se predstaviti s dvije odležane mješavine sivog pinota, sauvignona i chardonnaya iz berbi 2000. i 1997. koje puni pod imenom Oslavje, merlotom 2000. i rebulom 2003. Radikon se ne koristi klasičnim buteljama, nego bocama od litre i pola litre. Njegova su vina, kako ih sam predstavlja, beskompromisno prirodna i bez sumpornog dioksida i sulfita. Benjamin Zidarich još je jedan Slovenac s talijanskoga Krasa zaljubljen u vitovsku. Radi je samu, ali i miješa s malvazijom i sauvignonom u vino koje se zove Prulke. Predstavit će se i malvazijom i teranom koji najmanje dvije godine odležava u podrumu prije izlaska na tržište. Sličnu ponudu ima i obitelj Čotar, Slovenci konačno sa slovenske strane granice. I oni rade vitovsku, teran, malvaziju, sauvignon i ne puštaju vina na tržište prerano. Međutim, specifični su po tome što se potpisuju na svoja najbolja vina, i to otiskom prsta. Otac Branko na crvena, a sin Vasja na bijela vina. U osnovi imaju dvije linije – Dražna i Čotar – koje se razlikuju po vremenu odležavanja u podrumu. Dražna je ime vinograda i nema otiska prstiju. U bijeloj Dražni su chardonnay, malvazija, sauvignon i vitovska, a u crnoj teran merlot i cabernet sauvignon. Sve te sorte pod etiketama Čotar proizvode samostalno. Prinos im je oko 3500 kilograma grožđa po hektaru, a beru što kasnije mogu. Podrum im je ukopan u “živu” krašku rupu i na nekoliko je etaža tako da grožđe tijekom proizvodnje samo pada i ima što manje kontakta s rukama. Koriste tradicionalne tehnologije i jednako rade bijela i crna vina, dakle dopuštaju maceraciju na kožicama za bijele sorte do deset dana, a za crvene do dvadeset. Ne kontroliraju temperaturu vrenja, ne dodaju enzime i rabe samo autohtone kvasce. Bijela im vina sazrijevaju dvije do tri godine, a crvena četiri do pet. Iznimno je vrijedno posjetiti ih u mjestu Komen na samoj granici s Italijom i vidjeti rijetko iskren pristup vinogradu, podrumu i konačno vinu. Na Festivalu vina i kulinarstva predstavit će vitovsku, malvaziju teran i Terru rossu, mješavinu terana merlota i cabernet sauvignona.

Ponuda slatkog Tokajca
Stara brajde, bela ili rdeča, vina su koja će predstaviti Stojan Ščurek, još jedan slovenski vinski šampion, a njegov susjed iz mjesta Dobrovo u Goriškim brdima Marjan Simčič uz suha vina sauvignon, chardonnay i crni pinot s oznakom Selekcija ponudit će i Teodor Belo, izvrsnu mješavinu rebule, sivog pinota i sauvignonassea kako Simčiči zovu tokai friuliano otkad su Mađari zaštitili ime tokai. A bit će na festivalu i pravog Tokajca, koji se, doduše, ne radi uz mađarsko-slovensku, nego uz mađarsko-slovačku granicu. Riječ je o glasovitom vinu koje s talijanskom sortom tokai friuliano nema nikakve veze. Proizvode ga od sorata furmint i harslevelu, od kasnijih berbi, obično i prosušenih bobica, i može biti različitih stupnjeva slatkoće koji se izražavaju puttonyosima. Tri puttonyosa imaju vina sa 60 grama neprovrela šećera po litri, šest oni sa 150 grama, a najviše, sedam putonyosa ima tokajac aszu eszencia, najmanje 180 grama neprovrelog šećera po litri. Kako to izgleda u praksi, moći će se vidjeti na vođenom kušanju vina talentiranog proizvođača Zoltana Demetera. Bit će tu suhih sortnih vina i od furminta i od harslevelua, Demeterovih mladih “slatkiša” iz 2007., ali i odležanog Tokajca Aszu sa 6 puttonyosa iz 2002. godine. Glasovite slatkiše ponudit će i Austrijanci. Među ostalim predstavit će se obitelj Kracher, i to s jednom izbornom berbom bobica. Uz chardonnay iz 2001. te traminac iz 1999. godine. Kracheri će ponuditi i svoj specijalitet, mješavine sorata koje označavaju različitim brojevima. Na festivalu će to biti Grand cuvee no. 6 iz 2004. godine, mješavina chardonnaya i graševine kojoj je Wine Spectator dodijelio 93, a Robert Parker čak 95 bodova. Obitelj Kracher poznata je i po tome što je svoje vino Grand Cuvee no. 7 iz 2005., također izbornu berbu prosušenih bobica chardonnaya i graševine, napunila u najveću bocu na svijetu. U vrijeme kad je ta boca predstavljena, prije otprilike godinu dana, nažalost od raka na gušterači umro je Alois Kracher Mlađi, koji je vodio vinski obiteljski posao. Naslijedio ga je sin Gerhard, a pomaže mu i djed Alois Kracher Stariji. Austrijance će na festivalu predstavljati podjednako glasovite vinske obitelji Brundlmayer, Pichler, Heinrich iz čije ponude svakako treba izdvojiti izvanredne zelene veltlince, rajnske rizlinge te crna vina od lovrijenca, frankovke i crnog pinota. Među vinske divove potiho su se uvukli i Hercegovci. Vinarija Čitluk prodaje u Hrvatskoj svoje blatine i vrance, a zanimljivija su im bijela vina Kameno i Tvrtko od žilavke. Imena su, naravno, dobila po tvrdom terenu uz Neretvu gdje grožđe doslovce raste iz kamena. Za Tvrtka se grozdovi žilavke probiru s trsova uzgojenih na najboljim položajima i vino daje naslutiti lijepe mogućnosti sorte.

Noviteti iz Srbije
Bit će zanimljivo vidjeti i kakve mogućnosti imaju srpski vinari. Podrum Aleksandrović iz Topole, otprilike na pola puta između Beograda i Kragujevca, stiže na festival s nekoliko vina zanimljivih fantazijskih imena. Tako je Trijumf mješavina bijelog sauvignona, bijelog pinota i rizlinga, Oplenac je rizling sa 10 posto graševine, a Harizma je naziv za chardonnay. Trijumf noar fantazijsko je ime za crni pinot. Vina od međunarodnih sorti, ali i, kako sami tvrde, novostvorene sorte morava predstavit će Poljoprivredno gazdinstvo Milijan Jelić iz Valjeva. Kako se hrvatska vina već dugo prodaju u Srbiji, došlo je, čini se, vrijeme da vino pregazi granicu i s druge strane.

Vinski spektakl

Najveća boca na svijetu
Prošle je godine obitelj Kracher predstavila najveću vinsku boca na svijetu u koju je stalo 480 litara vina Grand Cuvee no. 7., a čuva se u švicarskom restoranu Gupf u istoimenom selu na obali Bodenskog jezera. Boca je visoka 240 centimetara, široka 68, a staklo je debelo ravno centimetar. Puna je teška 630 kilograma, a stoji 75.000 eura.

Limitirana serija

TUCSON, i30 i KONA u limitiranom nogometnom izdanju donose premium pakete opreme za besprijekorno vozačko iskustvo

promo

Interni coaching u globalnim korporacijama: kako Samsung iznutra gradi lidere otporne na promjene