EN DE

Slaba vlada na Madagaskaru ne štiti šume

Autor: The New York Times
06. lipanj 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Ovdašnji drvni magnati iskorištavaju političku krizu i kradu ovoj otočnoj naciji njezinu šumsku baštinu nezakonitom sječom rijetkih vrsta palisandrovine u slabo zaštićenim nacionalnim parkovima te većinu vrijednih trupaca izvoze u Kinu.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Ova ilegalna trgovina prisutna je već više od desetljeća, no dosad u malim razmjerima. Međutim, prema skupinama za očuvanje okoliša koje prate pošiljke prema inozemstvu prošle se godine povećala 25 puta. Procjenjuju da vrijednost stabala posječenih prošle godine doseže više od 167 milijuna dolara. Povećanje razmjera pljačke prašuma podudara se s vojnim udarom iz ožujka 2009. godine. Andry Rajoelina, gradonačelnik glavnoga grada Madagaskara Antananarivo, imenovan je za predsjednika te otad predvodi oslabljenu i klimavu vladu koja jednostavno ne može stati na kraj krijumčarenju. “Vlada ne poduzima ništa jer dobiva dio novca”, kaže Ndranto Razakamanarina, predsjednik udruženja madagaskarskih skupina za očuvanje okoliša i dužnosnik pri Svjetskoj fondaciji za očuvanje biljnog i životinjskog svijeta. “Mnogi ministri misle da će na tom položaju ostati tek tri mjeseca, najviše šest, pa odluče zaraditi dok još mogu. Svi su korumpirani.” Madagaskar je četvrti po veličini otok na svijetu i mjesto izvanrednoga botaničkog obilja sa 14.000 raznolikih biljnih vrsta, 90 posto kojih ne postoji nigdje drugdje na svijetu.

Ovdašnji drvni magnati iskorištavaju političku krizu i kradu ovoj otočnoj naciji njezinu šumsku baštinu nezakonitom sječom rijetkih vrsta palisandrovine u slabo zaštićenim nacionalnim parkovima te većinu vrijednih trupaca izvoze u Kinu.

Ova ilegalna trgovina prisutna je već više od desetljeća, no dosad u malim razmjerima. Međutim, prema skupinama za očuvanje okoliša koje prate pošiljke prema inozemstvu prošle se godine povećala 25 puta. Procjenjuju da vrijednost stabala posječenih prošle godine doseže više od 167 milijuna dolara. Povećanje razmjera pljačke prašuma podudara se s vojnim udarom iz ožujka 2009. godine. Andry Rajoelina, gradonačelnik glavnoga grada Madagaskara Antananarivo, imenovan je za predsjednika te otad predvodi oslabljenu i klimavu vladu koja jednostavno ne može stati na kraj krijumčarenju. “Vlada ne poduzima ništa jer dobiva dio novca”, kaže Ndranto Razakamanarina, predsjednik udruženja madagaskarskih skupina za očuvanje okoliša i dužnosnik pri Svjetskoj fondaciji za očuvanje biljnog i životinjskog svijeta. “Mnogi ministri misle da će na tom položaju ostati tek tri mjeseca, najviše šest, pa odluče zaraditi dok još mogu. Svi su korumpirani.” Madagaskar je četvrti po veličini otok na svijetu i mjesto izvanrednoga botaničkog obilja sa 14.000 raznolikih biljnih vrsta, 90 posto kojih ne postoji nigdje drugdje na svijetu.

Očuvanje palisandrovine sada je postalo međunarodno pitanje. Ekolozi provjeravaju dokumente plovila koja idu za inozemstvo, izračunavaju količinu drvne građe i pokušavaju osramotiti vlasnike drva i brodarske prijevoznike koji u svemu sudjeluju. Istodobno vlada uporno obećaje nove mjere koje će stati na kraj tom trgovanju. “Izvoznici su moćni, ali moćni smo i mi”, nedavno je izjavio premijer Camille Vital. “Baš prošlog tjedna uhitili smo 52 prijestupnika.” No kao što je premijer poslije i priznao, pritvorenici su bili siromašni seljani koji od svojih šumskih ekskurzija zarade 2,5 dolara na dan. Dvojica muškaraca obore debelo i žilavo stablo palisandrovine za samo sat vremena. Zatim ekipa od 15, 30 ili čak 50 ljudi vuče trupce blatnim i brdovitim šumskim predjelima obraslima divljom vinovom lozom. U travnju je vlada najavila još jednu uredbu za zaštitu sjeveroistočnih šuma. Na tom području nalaze se dvije lokacije pod zaštitom UNESCO-a: nacionalni park Marojejy gdje se prašuma spušta u dolinu gustog zimzelena, a zatim uzdiže u stjenovite planine, te nacionalni park Masoala na poluotoku gdje se netaknuta prašuma spušta do predivne neotkrivene obale. Međutim, američki veleposlanik R. Niels Marquardt naziva nove odredbe “jednom velikom rupom u zakonu”. Lisa Gaylord, upraviteljica Društva za očuvanje biljnog i životinjskog svijeta u ovoj zemlji, slaže se: “Kakav god bio zakon, ova će vlada uvijek pronaći način da napravi iznimku.” U prošlosti je vlada znala zaplijeniti nezakonito posječena stabla i financijski kazniti vlasnike. No kazne su bile mnogo manje od “palisandrovine nagomilane uz rijeke”, kaže Guy Suzon Ramangason, glavni direktor organizacije koja upravlja brojnim nacionalnim parkovima. “Kineski poslovnjaci plaćaju izvoznike koji zatim potplaćuju kontrolore kao što su policija i vlada.”

Palisandrovina s Madagaskara, crvenkasta i veličanstveno zrnasta, među najtraženijim je drvima na svijetu, naročito otkad su izvori sličnih stabala u Aziji iscrpljeni. U Kini se to prerađeno drvo ponajviše koristi za izradu replika antiknog pokućstva i glazbala. Ovdje u Maroantsetri, prašnjavom gradu nedaleko od nacionalnog parka Masoala, dokazi o izrabljivanju šuma nisu tajna onima koji žive uz rijeku Antenambalana. Otprilike 500 trupaca palisandrovine leži iza ograde od bambusa zakračunate lokotom na čestici zemlje okruženoj poljima kukuruza i manioke. Znatiželjnike je otjeralo pet mladih stražara koji se sada odmaraju u sjeni stabla ličija. “Kad bih dostavio informacije nekome izvana, vrlo vjerojatno sutradan ne bih bio među živima”, rekao je nepokolebljivim tonom jedan od stražara. Vuča trupaca iznimno je naporna. Muškarci snažno povlače najlonsku užad, zatim malo odmore pa opet vuku. “Stijene na koje nailazimo usput mogu oštetiti drvo pa moramo paziti da nam trupci ne otkližu u dolinu”, kaže Thomas Kiloka (55), koji se pridružio vuči kao nosač. Slaže se da je sječa palisandrovine protuzakonita, ali smatra da je siromahu bolje uzeti drvo iz šume nego ukrasti novac iz nečijeg doma. Osim toga teško da će vas pri prvome netko uhvatiti. “Velika je ovo šuma”, smješka se.

Barry Bearak

Autor: The New York Times
06. lipanj 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close