Čitava Amerika doslovno pada u mrak. Colorado Springs dospio je na naslovnice jer su gradske vlasti pokušale uštedjeti gašenjem trećine uličnih svjetala, a slične se stvari događaju ili spremaju i u drugim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država.

Osim toga država kojoj se nekoć divio cijeli svijet zbog vizionarskog ulaganja u prometne veze, od kanala Erie do međudržavnog sustava autocesta, danas se “otpopločuje”: u nekim saveznim državama lokalne vlasti ruše prometnice čije održavanje više ne mogu plaćati. Povrh svega država koja je toliko uzdizala obrazovanje i među prvima omogućila osnovnoškolsko obrazovanje za svu djecu u njega više ne ulaže. Učitelji dobivaju otkaze, ukidaju se programi obrazovanja, a na Havajima je školska godina drastično skraćena. Amerikancima je rečeno da nemaju izbora, da za osnovne državne funkcije više nema sredstava. I istina je da državna i lokalna vlada nakon teškog udara recesije stežu remen. No ne bi morale toliko stezati da političari počnu razmišljati o minimalnom porastu poreza. S druge strane savezna vlada koja može prodati dugoročne obveznice zaštićene od inflacije po kamatnoj stopi od samo 1,04 posto uopće ne mora stegnuti remen. Mogla bi i trebala ponuditi pomoć lokalnoj upravi te zaštiti budućnost naše djece i naše infrastrukture. No Washington pomoć pruža na kapaljku, a čak i to nevoljko. Prioritet nam treba biti smanjenje deficita, kažu republikanci i demokrati “srednje struje”, da bi sljedećeg trena odlučili da smanjenje poreza treba ostati na snazi za vrlo imućne iako će to proračun u sljedećih 10 godina stajati 700 milijardi dolara. Zapravo, dobar dio naše političke elite jasno iskazuje svoje prioritete: ako je jedna od opcija da dva posto najbogatijih Amerikanaca plaća poreze koje su plaćali u doba Clintona, a druga opcija ta da nam državni temelji propadnu, doslovno u slučaju cesta, a u prenesenom smislu kad govorimo o obrazovanju, oni će odabrati ovo drugo. Katastrofalan odabir na kratke i duge staze. U kratkoročnom smislu ta bi smanjenja na planu državne i lokalne uprave postala velik teret gospodarstvu i produbljivala ionako porazno raširenu nezaposlenost. Ključno je imati na umu državnu i lokalnu vlast kad slušate ljude kako bjesne protiv razularenog trošenja vlade pod Obaminom vlašću. Istina je, savezna vlada troši više, ali ne toliko koliko mislite. No državna i lokalna vlada režu troškove.

Kad se to zbroji, ispostavlja se da se više troši jedino na programe zaštite kao što je osiguranje za nezaposlene koje je osjetno poraslo zbog težine udara krize. Kad govorimo o propalim poticajima, teško da se ikakvi poticaji mogu prepoznati ako promatramo potrošnju američke vlade u cjelini. Budući da se ulaganja savezne vlade smanjuju, a državna i lokalna vlast sve više režu troškove, država se počinje kretati unazad. No nisu li porezi za bogate također jedna vrsta poticaja? Očito ona nije zamjetna. Kad učiteljica sačuva posao, to nedvojbeno jača zaposlenost. Međutim, kad milijunašu date još više novca, velika je šansa da će taj novac samo stajati negdje i neće biti iskorišten. Što je s budućnošću našega gospodarstva? Znanje o gospodarskom rastu navodi nas na zaključak da obrazovan narod i kvalitetna infrastruktura igraju ključnu ulogu. Države u razvoju ulažu golem napor u unapređenje cestovnog sustava, luka i škola, a Amerika pak nazaduje. Kako je do toga došlo? To je logična posljedica tridesetogodišnje retorike protiv vlade koja je mnoge glasače uvjerila da je novac plaćen u obliku poreza bačen novac i da javni sektor ne valja. Glas se protiv vlade dizao u borbi protiv pronevjere i beskorisnosti, protiv socijalne pomoći koja se daje kraljicama socijale koje voze Cadillace, protiv vojske birokrata koji beskorisno gomilaju “papirologiju”. No bilo je u tome neistine – nije nikad bilo toliko pronevjere i beskorisnosti kao što se priča. Sad kad se borba protiv vlasti ostvarila, svjedočimo onome što se uistino našlo na vatrenoj liniji – službe koje su potrebne samo iznimno bogatima, usluge koje može pružiti samo vlada jer nitko drugi neće, a to su osvijetljene ulice, prohodne ceste i dostojno obrazovanje. Krajnji rezultat naše borbe protiv vlade jest odabir posve pogubnog puta.Amerika se sada nalazi na neosvijetljenom, neasfaltiranom putu prema .

Paul Krugman