Kad su prije tri godine dijelove šetnice na Coney Islandu, newyorškom simbolu ljeta, ispuštenih korneta i romantičnih vožnja na vlaku smrti, zamijenile betonske ploče i sintetička drvna građa, borci za očuvanje infrastrukture bili su zgroženi. Međutim, odbačeno drvo sa šetnice otputovalo je s Atlantskog na Tihi ocean te se pojavilo u muzejima i skrovištima na jugu Kalifornije. Vjerojatno je najveću transformaciju doživjela Philadelphia, gdje su umjetničke galerije Zaklade Barnes pronašle novi dom.

Šetnica na Coney Islandu nekoć je radničkoj klasi pružala jeftini bijeg od vreline te druženje s karnevalskim čudacima, a u Barnesu posjetitelje vodi u ekskluzivni svijet Matisseovih i Picassovih remekdjela. “Čujemo svakakve komentare”, kaže glasnogovornik muzeja Andrew Stewart. “Ljudi nas pitaju smiju li na šetnicu dovesti psa.” Odbačena drvna građa sve je popularnija u dizajnerskim projektima u doba reciklaže, naročito kad je riječ o vrlo otpornim vrstama drva poput “tabebuie”’, kakva se koristila na Coney Islandu, a potječe iz ugrožene brazilske prašume. Uprava parkova grada New Yorka najavila je da će pokušati iskoristiti što se može te potom građevinskim tvrtkama dopustiti da uzmu ostatak. Tako je tvrtka za obnovu arhitektonskih dobara iz Philadelphije 2010. godine s Coney Islanda dopremila čak 20 šlepera drvne građe. Tvrtka Provenance Mill Works, koja je Zakladi Barnes prekrila čak 1800 metara površine poda drvnom građom koja je obrađena u pokrajini Amiša u Pennsylvaniji, iskoristila je deblju potpornu građu koja je stajala ispod šetnice. Partner tvrtke Scott Lash kaže da je građa s Coney Islanda “jedinstvena prilika” da se spasi ugroženi materijal te da se svi dobro osjećaju. U Zakladi Barnes drvo je iskorištenu u dizalu i na stubištu, vodi do hrastovog parketa u 23 galerije, a najdojmljivije je u prvoj dvorani Light Court – ondje je, naime, posloženo u uzorak riblje kosti širok 8,5 metara i dugačak 48 metara.

“Zeleni” proizvodi simbol su Kalifornije, a ovdašnji je istaknuti kuhar iz Venicea prihvatio vrijednost obnovljene drvne građe. Travis Lett (33) iz Gjeline krenuo je u skladište tvrtke Provenance sa svojim arhitektom Samom Marshallom kupiti pješčenjak iz Pennsylvanije. Ondje su, pak, ugledali drvnu građu i zainteresirali se, osobito što je Lett odrastao u Morristownu u New Jerseyju i sjetio se kako je kao dijete odlazio na Coney Island. Građom su prekrili pod, tuš i terasu Lettova preuređenog doma. Za Michaela Sarrela, vlasnika bara i restorana Ruby’s na šetnici Coney Islanda, izvor nije mogao biti bliži. Kad je u kontejnerima na križanju Avenije Stillwell i 15. ulice ugledao daske sa šetnice, ekipu koja je mijenjala građu nagovorio je, kaže, da mu daju 3000 metara. Međutim, to ga je drvo na kraju stajalo i više od 10.000 dolara i priskrbilo mu neslućene izazove – izvlačenje greda iz nosača i vađenje čavala i vijaka. Stolari su izkoristili iznimno čvrste dijelove za izradu stolova, zidova, stropova i šanka. Uhuru, tvrtka za proizvodnju pokućstva iz Brookyna, pokrenula je liniju dizajna s motivima Coney Islanda, a među njihov proizvodima našao se i naslonjač nalik na vlak smrti Cyclone, koji se prodaje po maloprodajnoj cijeni od 7500 dolara. Grad je na šetnici pijeskom ispunio prostor ispod greda, a novi je plan da se u nekim dijelovima beton pomiješa s recikliranom plastičnom građom. No bar Ruby’s, koji radi još od 1934. godine, podsjeća na to da povijest još uvijek traje.

Liz Robbins

Online: Putujuće drvo

Gdje se koristi odbačena drvna građa s Coney Islanda: nytimes.com (pretraga “Coney Island wood”)