Kod izgradnje novog nogometnog stadiona u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu, na terenu se nalazila veća količina betona, zemlje i kamenja te nešto željeza i plastike, kao posljedica rušenja starog izdanja. Materijal nastao na taj način nije završio na odlagalištu – iskorišten je na licu mjesta i postao je dio nove strukture.
Tako je sav višak zemlje i kamenja iskorišten za nasipavanje, beton se koristio za temelje, asfalt je postao dio asfaltne baze, a plastika i željezo predani su vanjskom partneru na reciklažu. Ostvarile su se materijalne i financijske uštede, a smanjenjem uporabe novih prirodnih materijala dodatna korist ostvarena je u smislu očuvanja okoliša.
Iako se o građevnom otpadu najčešće govori kao o problemu – iz perspektive ilegalnog odlaganja, preopterećenih odlagališta i negativnog utjecaja na okoliš – primjer stadiona u Kranjčevićevoj potvrđuje da je to samo djelomična slika.
“Istina je da se u Hrvatskoj godišnje proizvede više od dva milijuna tona građevnog otpada, dok se tek manji dio sustavno reciklira, ali svijetli primjeri postoje. Važno je isticati primjere dobre prakse, osobito u kontekstu razvoja kružnog gospodarstva. Oni potvrđuju da je građevni otpad zapravo vrijedan resurs,” rekla je direktorica Sektora za graditeljstvo HGK Katarina Sikavica.
Jedan od najnaprednijih pristupa u tom području je i primjena mobilnih postrojenja za obradu građevnog otpada na samom gradilištu ili lokaciji rušenja. Ovakav model predstavlja iskorak u odnosu na tradicionalni sustav.
“Značajno se smanjuje količina otpada koja se odlaže na deponijima. Smanjuju se troškovi transporta i emisije CO2, budući da nema potrebe za odvozom materijala na udaljene lokacije. Smanjuje se i potreba za eksploatacijom prirodnih sirovina jer se koristi već postojeći materijal u recikliranom obliku,” ističe predsjednik Grupacije za gospodarenje građevnim otpadom HGK Alan Perl.
Dobiveni materijal može se odmah koristiti za nasipavanje, izgradnju cesta ili pripremu podloga za nove građevine. Takva tehnologija omogućuje vrlo visoku stopu ponovnog korištenja otpada, čak i do razine gdje se većina materijala ponovno koristi u građevinskom ciklusu.
Mobilna postrojenja za drobljenje građevinskog otpada sve se češće pojavljuju u Hrvatskoj, potaknuta financiranjem EU i projektima recikliranja. Samo tijekom 2025. i 2026. više tvrtki nabavlja takvu opremu kroz projekte. Ne moraju nužno biti u vlasništvu tvrtke, tj. mogu se iznajmiti. Nužno je ishoditi dozvolu za gospodarenje otpadom. Rad mobilnog postrojenja veže se uz konkretnu lokaciju i rok, o čemu operater mora obavijestiti nadležno tijelo.
Unatoč rastu uporabe ove tehnologije, tržište je i dalje relativno malo i fragmentirano, bez službenog registra broja mobilnih postrojenja. Tvrtke ne mogu unajmiti mobilno postrojenje ako nemaju dozvolu za gospodarenje otpadom. Manje tvrtke koje ruše i koje mogu ponovno koristiti taj materijal uglavnom nemaju te dozvole, a proces ishođenja nije jednostavan.
“Bez dozvola i osiguranih projekata, korištenje mobilnih drobilica nije moguće, a njihova isplativost ostaje ograničena na specifične poslovne modele,” poručuje Sikavica.
Iako problem građevnog otpada u Hrvatskoj i dalje predstavlja značajan izazov, primjena inovativnih tehnologija poput mobilnih drobilica na mjestu nastanka otpada jasno pokazuje smjer u kojem se sektor treba razvijati. Nacionalni zakonski okvir naglašava potrebu za ponovnom uporabom i recikliranjem materijala već u fazi projektiranja i uklanjanja građevina. Time se potiče održiva uporaba resursa i smanjuje ukupni ekološki otisak građevinskog sektora.
Ponovna uporaba dobivenog recikliranog materijala kao novog građevinskog resursa kroz mehanizme zelene javne nabave i primjenu načela zelene gradnje može pronaći široku i sustavnu primjenu u budućim projektima. Time se dodatno potiče tržišna vrijednost recikliranih materijala te jača potražnja za održivim rješenjima u građevinskom sektoru.
Građevni otpad ne treba promatrati kao krajnji problem, već kao stratešku sirovinu koja, uz odgovarajuće upravljanje, ima potencijal postati ključni element kružnog gospodarstva i dugoročno doprinijeti ekološkoj i ekonomskoj stabilnosti sektora.
