U prošlosti se sanjarenje smatralo nedostatkom mentalne discipline ili čak nečim gorim.

Freud ga je nazvao infantilnim i neurotičnim. Udžbenici iz psihologije upozoravali su da bi moglo dovesti do psihoze. No u posljednje su vrijeme znanstvenici otkrili da je sanjarenje vrlo uobičajeno, a često i iznimno korisno. Lutajući um može vas zaštititi od neposrednih opasnosti i pomoći vam da se zadržite na putu ostvarenja dugoročnih ciljeva. Sanjarenje je katkad kontraproduktivno, no katkad potiče kreativnost i pomaže u rješavanju problema. Lutanje uma, kako ga psiholozi opisuju, podvrsta je sanjarenja, što je širi pojam za sve odlutale misli i maštarije. No kad pokušavate obaviti jednu stvar i upustite se u “misli nevezane uz zadatak”, riječ je o lutanju uma. Prema procjenama psihologa, ljudski um tijekom budnih sati luta otprilike 30 posto vremena. Ako vozite ravnom, praznom autocestom, moguće je da vaš um luta tri četvrtine vremena, kako tvrde dva znanstvenika sa Sveučilišta u Kaliforniji, Jonathan Schooler i Jonathan Smallwood. “Ljudi misle da je lutanje uma loše, ali kad to ne bi bilo moguće tijekom obavljanja dosadnog zadatka, život bi bio grozan”, kaže dr. Smallwood. “Zamislite da ne postoji mogućnost mentalnog bijega iz prometne gužve.” Postoji evolucijska prednost lutanja uma, tvrdi Eric Klinger, psiholog sa Sveučilišta u Minnesoti. “Dok se osoba bavi jednim zadatkom, mehanizam lutanja uma omogućuje da njezin širi spektar obveza ostane svjež u pamćenju”, piše dr. Klinger u “Priručniku za imaginaciju i mentalnu stimulaciju” (Handbook of Imagination and Mental Simulation). “Služi kao mehanizam podsjećanja, čime povećava vjerojatnost da će ostali planovi biti netaknuti i da se neće pogubiti u jurnjavi za različitim ciljevima.”

Međutim, lutanje uma očito je dvojbena strategija ako, na primjer, vozite preblizu iza nekog vozača koji naglo zakoči. “Zastrašujuća je pomisao da se toliko često upustimo u lutajuće misli da i ne primijetimo da nismo sabrani”, kaže Schooler. “Intuitivno smo svjesni da je jedino što moramo znati ono što se događa u našoj glavi ? mislim,dakle postojim. To je posljednji bastion našeg znanja, a čak ni to ne poznajemo dovoljno dobro.” Kamo se točno mozak otputi dok luta? Neuroznanstvenici su otkrili da postoji “sustavna mreža” koja je aktivna dok je ljudski mozak osobito spreman za lutanje. Kad ljudi obavljaju neki zadatak, uljučuje se izvršna mreža mozga koja izdaje naredbe, a sustavna mreža se obustavlja. Međutim, katkad se obje mreže istodobno aktiviraju, kako stoji u istraživanju Kaline Christoff sa Sveučilišta u Britanskoj Kolumbiji. Zašto su obje mreže aktivne i dalje je sporno. Pojedini stručnjaci smatraju da obje mreže djeluju u okviru planova koji nisu vezani uz neposredni zadatak. Ta bi teorija mogla objasniti rezultate istraživanja kojima je dokazano da ljudi skloni lutanju uma postižu visoke rezultate na testovima kreativnosti. “Kreativnost zahtijeva da vam um luta”, kaže Schooler, “ali morate moći primijetiti da vam um luta i uhvatiti ideju kad se pojavi. Da je Arhimed došao do rješenja u kadi i da nije osvijestio tu ideju, što bi mu to koristilo?”

John Tierney