Već je sam način na koji je privatizirana Naftna industrija Srbije (NIS) sugerirao da će između državne izvršne vlasti i ruskog Gazpromnjefta, kao dva vlasnika, biti određenih trvenja u upravljanju tvrtkom. Međutim, nije se očekivalo da će do prvog nesporazuma doći već zbog završnog računa tvrtke za 2008. godinu. Dok je srbijanska vlada očekivala dobit, nova Uprava Naftne industrije Srbije priopćila je da je napravljen gubitak od tri milijarde dinara (oko 36 milijuna eura).

Problematične dividende
Iznenađenje je bilo tim veće što Naftna industrija Srbije, jedno od najvećih srpskih poduzeća, od 2002. godine nijednom nije bila u minusu, nego je ostvarivala stalan profit, od 2,4 milijarde dinara u 2004. do rekordnih 6,6 milijardi u 2003. godini. Uza sve to polugodišnji obračun (siječan-lipanj) pokazivao je da je kompanija u plusu za oko 7,5 milijardi dinara, odnosno po tadašnjem tečaju oko 100 milijuna eura. Problem je nastao zbog raspodjele dividendi Naftne industrije Srbije. Vlada Srbije je, kao jedini vlasnik u 2008. godini, na ime dividendi izvukla novac iz tvrtke, da bi ga nešto poslije, namirujući dugove drugih javnih poduzeća, vratila u Naftnu industriju Srbije. Pozivajući na odredbe međudržavnog sporazuma i pratećeg protokola, koji su Srbija i Rusija potpisale u siječnju prošle godine u Moskvi, Gazpromnjeft se nije suglasio s ovom operacijom i zatražio da provjeru završnog računa obavi neovisna revizorska kuća KPMG. Premda će se njihovo izvješće tek 29. svibnja naći pred Upravom Naftne industrije Srbije, novi generalni direktor Kiril Kravčenko već tvrdi da je revizor utvrdio gubitak. Drugi problem predstavlja ruski zahtjev da se cijena prerade nafte u rafinerijama u Pančevu i Novom Sadu podigne sa 29 na 52 dolara po toni. Kako je Kravčenko objasnio, postojeća cijena ne omogućuje rentabilnost i vodi tvrtku u gubitak. Taj je zahtjev posebno neugodan jer zakon ne dopušta da se u Srbiju uvoze derivati nafte osim eurodizela. Sva nafta mora se preraditi u rafinerijama Naftne industrije Srbije, što znači da je ova tvrtka, a time i Gaspromnjeft, u poziciji tržišnog monopola. Sad monopolist traži višu cijenu prerade iako je, kako objašnjavaju stručnjaci, i postojeća viša od one u zapadnoj Europi. Odnosno, da cijena ovisi o opremljenosti rafinerija i razini prerade u njima. Tu stanje nije najbolje i od Gaspromnjefta se očekivalo da u rafinerije investira najviše. Međutim, Rusi su već najavili da će, ako ne dođe do promjene cijene prerade, to dovesti do smanjenja obveznih ulaganja u 2009. godini (118 milijuna eura).

Čekanje revizije
Kako će se stvari dalje odvijati najviše ovisi o izvješću KPMG-a. Neslužbeno se može čuti da se u srbijanskoj vladi nadaju da bi završni račun Naftne industrije Srbije mogao biti u plusu. U tom bi slučaju manevarski prostor državnih vlasti bio znatno širi i lakše bi se kontrolirala ruska prijetnja da će svoja prava glede isplaćenih dividendi zatražiti i na međunarodnom sudu. Ako neovisna revizorska kuća KPMG u svojem izvješću ipak potvrdi da je Naftna industrija Srbije 2008. godine bila u minusu, onda bi se moglo lako dogoditi da vlada, bježeći od neugodnog scenarija, odobri povećanje rafinerijske cijene. Na stranu što Srbija već ima najskuplji benzin u regiji i što bi takva odluka podigla maloprodajnu cijenu za još 2,5 dinara.

Naglasci

Postojana dobit
Naftna industrija Srbije jedno je od najvećih srpskih poduzeća, koje od 2002. godine nije bilo u minusu te je ostvarivalo stalnu dobit, a 2003. je NIS imao rekordnu dobit od 6,6 milijardi dinara

‘Posuđivanje’ novca
Srbijanska vlada je 2008. godine kao jedini vlasnik na ime dividendi iz Naftne industrije Srbije izvukla novac, koji je poslije vratila namirujući dugove drugih javnih poduzeća